Quo vadis informatica?

Na temelju povijesnog razvoja računala mogu se predvidjeti događaji u budućnosti. Na našu molbu Mirko Brand je napisao niz napisa o predviđanjima u različitim područjima računalstva pod zajedničkim nazivom "Quo vadis informatica? - Razvojne tendencije informatike". Riječ je o predviđanjima koja se temelje na dosadašnjim spoznajama i podacima.

Internet

Računalni informacijski sustav sastoji se od računala, računalnih mreža, pohranjenih informacija i organizacije koja održava takav sustav.
Glavne usluge koje uobičajeno nudi informacijski sustav jesu: mogućnost razmjene podataka između sudionika, mogućnost oglašavanja na elektroničkoj oglasnoj ploči i mogućnost pretraživanja i dobave informacija koje je prikupio informacijski sustav i nudi ih na uvid.
Između korisnika i izvora informacija, tj. informacijskog sustava, mora postojati komunikacijski kanal. Dvije su glavne vrste komunikacijskog kanala: iznajmljeni komunikacijski kanal i javna telefonska mreža.
Internet je skup međusobno povezanih raznovrsnih računalnih mreža koje su razmještene diljem svijeta.
Organizacije koje omogućuju priključak korisnika na Internet zovu se davatelji internetskih usluga ili skraćeno prema engleskom nazivu ISP. Poznatiji ISP-ovi u Hrvatskoj su T-com, VIPNet, Iskon, CARnet, itd.

Programiranje

Program je skup naredaba nanizanih strogo otvrđenim redosljedom, čijim se izvršenjem obavlja željeni posao. Čovjek koji piše program naziva se programer, a postupak nastanka programa naziva se programiranje ili kodiranje.
Programiranje je pisanje niza naredaba koje tvore program. Taj je korak tijesno vezan za programski jezik u kojemu se program piše a često i sklopovsku opremu na kojoj se program izvodi.
Logički način na koji programer može predočiti jedan te isti zadatak jest višestruk i uključuje i maštovitost programera. Može se slikovito reći da je programer graditelj koji slažući naredbe (cigle) na stanovit način gradi program (kuću). Pri tome on pri ugradnji svake naredbe (cigle) mora imati na umu i cijeli program (građevinu). O vještini programera uvelike ovisi stabilnost i kakvoća programa.

Računalni programi

Programskim dijelom računala ili programskom podrškom zove se skup svih programa koji se mogu izvršavati na računalu.
Programi kojima se korisnik često služi pohranjeni su najčešće na tvrdom disku računala i kaže se da su instalirani na računalu.
Svaki se računalni program sastoji od naredbi. Naredba je temeljni element programa. Programer (naredbodavac) naredbom naređuje računalu (izvršitelju) obavljanje željene radnje.

Binarno kodiranje

Pripisivanje drugog značenja binarnim brojevima zove se binarno kodiranje.
Postoji više binarnih kôdova ili načina na koji se binarnim brojevima dodjeljuje neko drugo značenje.
ASCII kôd (engl. American standard code for information interchange) jest kôd propisan američkim standardom, a propisuje pridjeljivanje 7 bitovnoga binarnog broja brojevima, slovima i nekim posebnim znakovima. ASCII kôd je predviđen za kodiranje ukupno 127 različitih znakova. Prva 32 kôda ASCII kôda namijenjena su nadzorno-upravljačkim znakovima, za upravljanje pisačem i komunikacijom općenito. To su znakovi koji se ne mogu otisnuti. Ostatak od 96 znakova jesu znakovi koji se mogu otisnuti i sadržavaju slova, brojke, znakove interpunkcije itd.
Skup od 96 znakova je relativno malen pa je uveden prošireni ASCII kôd (engl. Extended ASCII) koji rabi osam bitova za prikaz znakova. Prvih 128 znakova jednako je standardnom ASCII kôdu, a preostalih je 128 kôdova namijenjeno novim znakovima. ASCII kôd je u širokoj uporabi za razmjenu podataka računala i komunikacijske opreme.
Prošireni binarno kodirani dekadski kôd za razmjenu podataka ili EBCDIC (engl. extended binary coded decimal interchange code) jest norma koju primjenjuje tvrtka IBM u nekim svojim računalima (npr. AS/400). EBCDIC nije u upotrebi u osobnim računalima.

Prikaz brojeva u računalu

Svaki podatak unutar računala treba predočiti binarnim brojevima, odnosno određenim rasporedom "0" i "1".
Cijeli se brojevi (engl. integer) mogu predočiti jednostavno nizom "0" i "1" koji predočuju binarni broj. Negativne vrijednosti mogu se predočiti dvojnim komplementom kako je opisano. Obično se za prikaz cijelih brojeva u računalu rabi 16 bitova pa je raspon cijelih brojeva koji se mogu predočiti u sustavu dvojnih komplemenata od -32768 do 32767.
Realni se brojevi (engl. real) mogu predočiti na nekoliko načina: prikaz sa stalnim zarezom i prikaz s pomičnim zarezom. Zapis s pomičnim zarezom pogodniji je za računala jer je za zapis svakog broja potrebno predvidjeti isti broj bitova.

Zapis i pohrana podataka

Čovjek je odavno težio za tim da svoje misli i spoznaje pohrani ili zabilježi. Isprva su ti zapisi bili crteži koje su njihovi stvaratelji urezivali u kamen, glinu ili neki drugi prikladni materijal. Budući da su takvi zapisi mogli samo djelomično izraziti misli svojih stvaratelja ili su čak bili nejasni promatraču, čovjek je pokušao pronaći neki drugi način koji bi mogao bolje i podrobnije prenositi misli. Sa slika se postupno prelazi na znakove ili simbole.
Razvoj ljudskog društva doveo je do različitih načina zapisivanja pa je danas u upotrebi više različitih pisama.
Postupci zapisivanja brojeva razvijali su se usporedno s postupcima zapisivanja ostalih pojmova. Način zapisivanja brojeva i njihovo tumačenje zove se brojevni sustav. Danas je najčešće u uporabi položajni brojevni sustav.
Ovdje smo obradili dekadski, binarni i heksadekadski brojevni sustav i pretvorbe.
Sve operacije koje računalo izvršava svode se na računske operacije s binarnim brojevima. Obradili smo binarno zbrajanje i oduzimanje.
Svaki podatak unutar računala treba predočiti binarnim brojevima, odnosno određenim rasporedom "0" i "1". Obradili smo zapis cijelih i realnih brojeva.
Postoji više binarnih kodova ili načina na koji se binarnim kodovima dodjeljuje neko drugo značenje. Najpoznatiji su ASCII i EBCDIC kod.