Quo vadis informatica?

Na temelju povijesnog razvoja računala mogu se predvidjeti događaji u budućnosti. Na našu molbu Mirko Brand je napisao niz napisa o predviđanjima u različitim područjima računalstva pod zajedničkim nazivom "Quo vadis informatica? - Razvojne tendencije informatike". Riječ je o predviđanjima koja se temelje na dosadašnjim spoznajama i podacima.

Internet

Računalni informacijski sustav sastoji se od računala, računalnih mreža, pohranjenih informacija i organizacije koja održava takav sustav.
Glavne usluge koje uobičajeno nudi informacijski sustav jesu: mogućnost razmjene podataka između sudionika, mogućnost oglašavanja na elektroničkoj oglasnoj ploči i mogućnost pretraživanja i dobave informacija koje je prikupio informacijski sustav i nudi ih na uvid.
Između korisnika i izvora informacija, tj. informacijskog sustava, mora postojati komunikacijski kanal. Dvije su glavne vrste komunikacijskog kanala: iznajmljeni komunikacijski kanal i javna telefonska mreža.
Internet je skup međusobno povezanih raznovrsnih računalnih mreža koje su razmještene diljem svijeta.
Organizacije koje omogućuju priključak korisnika na Internet zovu se davatelji internetskih usluga ili skraćeno prema engleskom nazivu ISP. Poznatiji ISP-ovi u Hrvatskoj su T-com, VIPNet, Iskon, CARnet, itd.

Programiranje

Program je skup naredaba nanizanih strogo otvrđenim redosljedom, čijim se izvršenjem obavlja željeni posao. Čovjek koji piše program naziva se programer, a postupak nastanka programa naziva se programiranje ili kodiranje.
Programiranje je pisanje niza naredaba koje tvore program. Taj je korak tijesno vezan za programski jezik u kojemu se program piše a često i sklopovsku opremu na kojoj se program izvodi.
Logički način na koji programer može predočiti jedan te isti zadatak jest višestruk i uključuje i maštovitost programera. Može se slikovito reći da je programer graditelj koji slažući naredbe (cigle) na stanovit način gradi program (kuću). Pri tome on pri ugradnji svake naredbe (cigle) mora imati na umu i cijeli program (građevinu). O vještini programera uvelike ovisi stabilnost i kakvoća programa.

Računalni programi

Programskim dijelom računala ili programskom podrškom zove se skup svih programa koji se mogu izvršavati na računalu.
Programi kojima se korisnik često služi pohranjeni su najčešće na tvrdom disku računala i kaže se da su instalirani na računalu.
Svaki se računalni program sastoji od naredbi. Naredba je temeljni element programa. Programer (naredbodavac) naredbom naređuje računalu (izvršitelju) obavljanje željene radnje.

Binarno kodiranje

Pripisivanje drugog značenja binarnim brojevima zove se binarno kodiranje.
Postoji više binarnih kôdova ili načina na koji se binarnim brojevima dodjeljuje neko drugo značenje.
ASCII kôd (engl. American standard code for information interchange) jest kôd propisan američkim standardom, a propisuje pridjeljivanje 7 bitovnoga binarnog broja brojevima, slovima i nekim posebnim znakovima. ASCII kôd je predviđen za kodiranje ukupno 127 različitih znakova. Prva 32 kôda ASCII kôda namijenjena su nadzorno-upravljačkim znakovima, za upravljanje pisačem i komunikacijom općenito. To su znakovi koji se ne mogu otisnuti. Ostatak od 96 znakova jesu znakovi koji se mogu otisnuti i sadržavaju slova, brojke, znakove interpunkcije itd.
Skup od 96 znakova je relativno malen pa je uveden prošireni ASCII kôd (engl. Extended ASCII) koji rabi osam bitova za prikaz znakova. Prvih 128 znakova jednako je standardnom ASCII kôdu, a preostalih je 128 kôdova namijenjeno novim znakovima. ASCII kôd je u širokoj uporabi za razmjenu podataka računala i komunikacijske opreme.
Prošireni binarno kodirani dekadski kôd za razmjenu podataka ili EBCDIC (engl. extended binary coded decimal interchange code) jest norma koju primjenjuje tvrtka IBM u nekim svojim računalima (npr. AS/400). EBCDIC nije u upotrebi u osobnim računalima.

Prikaz brojeva u računalu

Svaki podatak unutar računala treba predočiti binarnim brojevima, odnosno određenim rasporedom "0" i "1".
Cijeli se brojevi (engl. integer) mogu predočiti jednostavno nizom "0" i "1" koji predočuju binarni broj. Negativne vrijednosti mogu se predočiti dvojnim komplementom kako je opisano. Obično se za prikaz cijelih brojeva u računalu rabi 16 bitova pa je raspon cijelih brojeva koji se mogu predočiti u sustavu dvojnih komplemenata od -32768 do 32767.
Realni se brojevi (engl. real) mogu predočiti na nekoliko načina: prikaz sa stalnim zarezom i prikaz s pomičnim zarezom. Zapis s pomičnim zarezom pogodniji je za računala jer je za zapis svakog broja potrebno predvidjeti isti broj bitova.

Zapis i pohrana podataka

Čovjek je odavno težio za tim da svoje misli i spoznaje pohrani ili zabilježi. Isprva su ti zapisi bili crteži koje su njihovi stvaratelji urezivali u kamen, glinu ili neki drugi prikladni materijal. Budući da su takvi zapisi mogli samo djelomično izraziti misli svojih stvaratelja ili su čak bili nejasni promatraču, čovjek je pokušao pronaći neki drugi način koji bi mogao bolje i podrobnije prenositi misli. Sa slika se postupno prelazi na znakove ili simbole.
Razvoj ljudskog društva doveo je do različitih načina zapisivanja pa je danas u upotrebi više različitih pisama.
Postupci zapisivanja brojeva razvijali su se usporedno s postupcima zapisivanja ostalih pojmova. Način zapisivanja brojeva i njihovo tumačenje zove se brojevni sustav. Danas je najčešće u uporabi položajni brojevni sustav.
Ovdje smo obradili dekadski, binarni i heksadekadski brojevni sustav i pretvorbe.
Sve operacije koje računalo izvršava svode se na računske operacije s binarnim brojevima. Obradili smo binarno zbrajanje i oduzimanje.
Svaki podatak unutar računala treba predočiti binarnim brojevima, odnosno određenim rasporedom "0" i "1". Obradili smo zapis cijelih i realnih brojeva.
Postoji više binarnih kodova ili načina na koji se binarnim kodovima dodjeljuje neko drugo značenje. Najpoznatiji su ASCII i EBCDIC kod.

Tehnologija stranka/poslužitelj

Tehnologija stranka/poslužitelj (engl. client/server) dijeli obradu podataka između računala koje treba uslugu (računalo-stranka, engl. client) i računala koje pruža uslugu (računalo-poslužitelj, engl. server).
Bitno obilježje tehnologije stranka/poslužitelj jest podjela i specijalizacija posla između dviju strana. Program na računalu-stranci obično je zadužen za korisničko sučelje, slanje zahtjeva, slanje podataka i prijam obrađenih podataka. Program na računalu-poslužitelju ima zadaću primiti zahtjeve, obraditi podatke sukladno zahtjevu i poslati obrađene podatke računalu-stranci.
Na taj je način bitno smanjena količina podataka koja putuje prijenosnim kanalima pa se smanjuje opasnost zagušenja mreže.

Bežične mreže

Bežične mreže (engl. WLAN , wireless LAN ) su računalne mreže koje se kao prijenosnim medijem koriste prostorom, a podaci se prenose radiovalovima. Potreba za bežičnim mrežama naglo je porasla uporabom prijenosnih i ručnih računala. Sve više korisnika nosi računalo sa sobom i želi se povezivati u mrežu ili spajati na Internet bez nespretnog povezivanja žicama.

Mreža

Računala se međusobno povezuju u mrežu kako bi se postigao što jednostavniji, djelotvorniji i jeftiniji način razmjene podataka među korisnicima, kao i uporabu raspoloživih priključnih naprava.Mreže ograničene na relativno malo zemljopisno područje (npr. promjer od nekoliko kilometara) zovu se lokalne mreže ili skraćeno LAN (engl. local area network).Mreže koje pokrivaju široko zemljopisno područje (nekoliko stotina kilometara pa i nekoliko tisuća kilometara) nazivaju se rasprostranjene mreže ili skraćeno WAN (engl. wide area network).Najpoznatiji WAN je Internet. On povezuje računala diljem svijeta u jedinstven sustav za razmjenu podataka.

ADSL

DSL (engl. digital subscriber line) je tehnologija koja iskorištava puno raspoloživo frekvencijsko područje telefonskih linija između korisnika i telefonske centrale te tako omogućuje mnogo veću brzinu prijenosa podataka od analognog modema ili ISDN-a. DSL šalje digitalne signale slično kao i ISDN.
Glavna prednost DSL-a jest velika brzina prijenosa podataka (do 8 Mb u sekundi). Postoji više inačica DSL-a, a najpopularniji je ADSL (engl. asymetric digital subscriber line) čije je osnovno obilježje različita (asimetrična) brzina prijenosa podataka pri primanju i slanju.

ISDN

Naziv: ISDNEngleski naziv: integrated services digital network
Namjena: omogućuje objedinjeni prijenos zvuka, slike i digitalnih podataka jednim te istim prijenosnim kanalom.
Uporaba: Korisnik ISDN-a može posredstvom jednog priključka, kao što je to slučaj s telefonom, razmjenjivati zvučne informacije, slikovne informacije, faksimile, elektroničku poštu, digitalne podatke i telekse.
Važna obilježja:
Glavna razlika ISDN-a prema klasičnom telefonskom sustavu je u načinu prijenosa podataka od korisnika do telefonske ili komunikacijske centrale. Kod klasičnog telefonskog sustava prenosi se analogni signal, dok se kod ISDN-a prenosi digitalni signal.

Modem

Naziv: modemEngleski naziv: modem
Namjena: uređaj koji omogućuje prijenos digitalnih podataka putem telefonskih linija.
Načelo djelovanja: Na predajnoj strani modem pretvara digitalne podatke u signale zvučne frekvencije (modulacija). Na prijamnoj strani modem pretvara signale zvučne frekvencije ponovno u digitalne signale (demodulacija). Sklop za tu pretvorbu naziva se demodulator, a postupak demodulacija. Naziv modem nastao je iz početnih slova riječi modulator i demodulator.
Uporaba: s pomoću javne telefonske mreže razmjenjivanje podataka između dva udaljena računala.
Vrste:
Unutarnji modemi (engl. internal modem)Ugrađuju se u računalo.
Vanjski modemi (engl. external modem)Grade se kao samostalni uređaji.

Serijski prijenos podataka

Pri serijskom prijenosu podataka istodobno se prenosi samo jedan bit podataka.
Za jednosmjerni serijski prijenos podataka dovoljna su dva vodiča, što znatno smanjuje trošak spojnih vodiča u odnosu na paralelni prijenos. Zbog toga se podaci mogu slati telefonskom mrežom.
Serijski je prijenos osam puta sporiji od paralelnog, no ipak je jedini prihvatljivi način slanja podataka na daljinu.

Paralelni prijenos podataka

Paralelni prijenos podataka je onaj pri kojemu se istodobno prenosi više od jednog bita. Kod osobnih je računala riječ o istodobnom prijenosu osam bitova ili jednog bajta podataka.Osnovna prednost paralelnog prijenosa podataka je brzina prijenosa jer se istodobno prenosi po osam bitova. Nedostatak je paralelnog prijenosa potreba za mnogo vodiča. Paralelni se prijenos zato rabi za povezivanje računala i krajnjih uređaja na male udaljenosti, npr. povezivanje računala i pisača, računala i crtala, računala i mjernih instrumenata itd.

Povezivanje računala

Razvoj računala pratio je i razvoj uređaja i programa za spajanje i razmjenu podataka između računala. To su često puta bili vrlo složeni i skupi uređaji dostupni samo velikim korisnicima.
Masovna uporaba osobnih računala stvorila je potrebu za jeftinim i djelotvornim načinom njihova spajanja, pri čemu su cijena te jednostavnost ugradnje i uporabe bili presudni čimbenici.
Neprekidan razvoj i masovna proizvodnja doveli su do toga da su suvremeni sustavi za spajanje osobnih računala svojom cijenom i načinom uporabe posve prilagođeni korisnicima osobnih računala.Danas postoji širok raspon sustava za spajanje računala koji se međusobno razlikuju namjenom, svojstvima i cijenom. Bez obzira na vrstu, složenost ili građu, svaki sustav za razmjenu podataka ima istu osnovnu zadaću: prijenos digitalnih podataka između dvaju fizički odvojenih mjesta.

Memorijski ključić

Naziv: memorijski ključić
Engleski naziv: USB key, USB stick
Namjena: praktičan medij za prenošenje podataka s računala na računalo
Načelo djelovanja: posebna vrste poluvodičke memorije (tzv. engl. flash memorije) koja ne gubi svoj sadržaj prekidom napajanja. Smještena je u praktično kućište dužine 3-6 cm na čijem se jednom kraju često nalazi privjesak za ključeve
Povezivanje s računalom: USB priključak
Veličina: 3-6 cm
Kapacitet: 64 MB do 1 GB

DVD

Naziv: DVD
Engleski naziv: digital versatile disc, digital video disc
Namjena: pohrana vrlo velike količine podataka, pohrana filomova i ostalih multimedijalnih sadržaja
Načelo djelovanja: DVD-i su posebna vrsta optičkih diskova velikog kapaciteta. Smanjene su dimenzije površina za zapis logičkih "0" i "1" tako da ih na istu površinu na DVD stane više nego na CD-ROM. Nadalje, umjesto jednog, DVD može imati dva sloja podataka i zapis s obiju strana
Veličina: promjer 120 mm
Kapacitet: . Najveći mogući kapacitet DVD-a je 17 GB (dvostrani disk s dva sloja), što je bitno više od CD-ROM-a. Jednostrani DVD s jednim slojem ima kapacitet 4,7 GB, a moguće su i različite kombinacije jednoslojni-dvoslojni, jednostrani-dvostrani disk
Vrste:
DVD-R i DVD+R: podatke moguće zapisati samo jednom

CD-R i CD-RW

Naziv: CD-R
Engleski naziv: compact disk recordable
Namjena: izrada prototipova CD-ROM-ova radi provjere sadržaja i promidžbe novih diskova, izdavanje CD-ROM-ova ograničene naklade (od 20 do 100 diskova) te za pričuvne kopije.
Načelo djelovanja: isporučuje se prazan (bez podataka). S pomoću odgovarajućega pogonskog mehanizma, čija je cijena višestruko veća od pogonskog mehanizma CD-ROM-a, korisnik može upisati podatke na prazan disk. Podaci se upisuju djelovanjem relativno snažne laserske zrake na površinu optičkoga diska, pri čemu se zagrijava i mijenja svojstvo refleksnog sloja. Postupak je nepovratan, tj. jednom upisane podatke nije moguće naknadno brisati ni mijenjati.
Veličina: promjer 120 mm, 80 mm
Kapacitet: 650 MB ili 700 MB

Naziv: CD-RW
Engleski naziv: compact disk re-writable
Namjena: pohrana velike količine podataka koje ne treba dulje čuvati i koji se češće mijenjaju.
Načelo djelovanja: optički diskovi na koje je moguće snimati i s njih brisati podatke. Taj je postupak moguće ponoviti mnogo puta
Veličina: promjer 120 mm, 80 mm
Kapacitet: 650 MB ili 700 MB

CD-ROM

Naziv: CD-ROM
Engleski naziv: compact disk read only memory
Namjena: Isporučuju se s upisanim podacima koje korisnik ne može ni mijenjati ni brisati. Primjena je CD-ROM-a zato ograničena na distribuciju računalnih programa i podataka pa se često CD-ROM-ovi nazivaju i bibliotekama ( npr. enciklopedija, rječnik, programi za računala i dr.)
Veličina: promjer 120 mm, 80 mm
Kapacitet: 650 MB ili 700 MB
Prednosti: niska cijena, velik kapacitet, normirani format zapisa i dugotrajnost upisanih podataka
Nedostaci: nemogućnost promjene tvornički upisanih podataka i nemogućnost upisa novih podataka te znatno manja brzina čitanja od magnetskih diskova.

Optički disk

Naziv: optički disk
Engleski naziv: optical disk
Namjena: ovisno o vrsti, trajna pohrana velike količine podataka, distribucija programa i dr.
Načelo djelovanja: Načelo djelovanja optičkih diskova temelji se na fizikalnim svojstvima svjetlosti. Kao izvor svjetlosti pri upisu i čitanju podataka na optičkim se diskovima rabi laser.

Magnetska kartica

Naziv: magnetska kartica
Engleski naziv: magnetic card
Namjena: pohrana male količine podataka (zdravstvene iskaznice, kreditne kartice, studentske iskaznice i dr.)
Kapacitet: nekoliko KB (mnogostruko manje od diskete)

Tvrdi disk

Naziv: tvrdi disk
Engleski naziv: hard disk
Namjena: pohrana programa i podataka u računalu
Smještaj: u pravilu unutar računala
Izgled i opis: građen u obliku aluminijskog diska presvučenog magnetskom tvari. Na istu osovinu, jedan iznad drugoga, smješteno je nekoliko diskova. Za svaki disk postoje po dvije magnetske glave (za svaku stranu diska po jedna), koje su učvršćene u jedan sklop i pomiču se zajedno i istodobno. Sve skupa smješteno je u zatvoreno kućište, tako da diskovi nisu vidljivi korisniku.
Veličina: Promjer diska je: 3,5 palaca (87,5 mm)
Kapacitet: stotinjak GB.

Disketa

Naziv: disketa
Engleski naziv: diskette, floppy disk, FD
Namjena: prijenos manje količine podataka s računala na računalo, pričuvna pohrana (engl. backup) manje količine podataka te distribucija manjih programa i posebice pogonskih programa (engl. driver) uz različite računalne uređaje.
Povezivanje s računalom: Pogonski mehanizam za diskete je ugrađen u računalo, a diskete se mogu jednostavno umetati i vaditi iz mehanizma i prenositi s računala na računalo
Veličina: promjer 3,5 palaca (1 palac = 1 inč = 25,4 mm)
Kapacitet: HD (eng. high densitiy) 1,44 MB

Magnetski disk

Naziv: magnetski disk
Engleski naziv: magnetical disk
Namjena: trajna pohrana podataka
Smještaj: ovisno o vrsti, unutar ili izvan računala
Izgled i opis: okrugla ploča izrađena od nemagnetske tvari (npr. aluminij ili polimer) presvučene vrlo tankim magnetskim slojem. Materijal izrade magnetskog sloja obično je vrsta željeznog oksida.
Načelo djelovanja: svoje djelovanje temelje na na fizikalnim svojstvima magnetskog polja. Pri upisu ili snimanju podataka na njih koristi se svojstvom magnetskih tvari da pod djelovanjem magnetskog polja postaju magnetizirane. Pri čitanju podataka rabi se svojstvo elektromagnetske indukcije.
Svojstva: Dobra svojstva magnetskih diskova jesu veliki kapacitet, postojanost podataka i brz pristup bilo kojemu podatku na disku. Magnetski su diskovi posebno osjetljivi na elektromagnetska polja i pri rukovanju treba to imati na umu.

Uređaji za pohranu

Razvojem elektroničkih računala neprekidno raste potreba za pohranom sve veće količine podataka. Medij za pohranu podataka mora se odlikovati sljedećim svojstvima:
Pohranjeni podaci trebaju što dulje ostati nepromijenjeni i neoštećeni, a da za njihovo održavanje nije potrebno dovoditi energiju.
Medij za pohranu mora biti jednostavan za rukovanje i mora biti što manjih dimenzija. Upis i čitanje podataka trebaju biti što brži, a priključak na računalo što jednostavniji.
Cijena ukupnog sustava za pohranu, koji se sastoji od pogonskog mehanizma i samog medija za pohranu, treba biti što niža. Cijena pohrane obično se izražava u cijeni po bitu pohranjene informacije.
Navedene zahtjeve danas s uspjehom zadovoljavaju tri tehnologije: poluvodička, magnetska i optička. Poluvodička tehnologija odlikuje se najvećom brzinom, ali i najvišom cijenom pa se rabi za pohranu relativno male količine podataka u odnosu na ostale dvije spomenute tehnologije. Poluvodičke memorije opisane su u poglavlju o temeljnog građi računala pa će ovdje biti izostavljene. Magnetski mediji, koji se za pohranu podataka koriste svojstvima magnetskih tvari, najstariji su i danas već potpuno razvijeni mediji. Optička tehnologija, koja se za pohranu podataka koristi svojstvom svjetlosti, mlađa je i još je uvijek u intenzivnom razvoju.

Sklopovi za zvuk

Naziv: Sklop za stvaranje zvuka, sintetizator zvukaEngleski naziv: sound synthesizer
Namjena: digitalne podatke iz računala pretvara u zvuk raspoznatljiv čovjeku.
Uporaba: izvođenje multimedijalnih sadržaja na računalu ( glazba, rač. igre i sl.).
Važna obilježja
Izrađuju se najčešće kao kartice za ugradnju u računalo, i popularno se nazivaju zvučne kartice (engl. sound card).

Crtalo

Naziv: crtaloEngleski naziv: ploter
Namjena: izrada crteža i nacrta.
Načelo djelovanja: relativno pomicanje pera za crtanje u odnosu prema mediju na kojemu se crta.
Vrste
Crtalo s nepomičnim papirom (engl. flatbed plotter)Sastoji se od nepomičnog postolja i pokretnog pera.
Crtalo s pomičnim papirom (engl. drum plotter)

Pisač

Naziv: pisačEngleski naziv: printer
Namjena: podatke iz računala ispisuje na papir.
Vrste:
Pisač s mlazom tinte (engl. ink jet, bubble jet)Sliku na papiru stvara štrcanjem mlaza tinte. Stekao je popularnost zbog mogućnosti relativno jeftinog i kvalitetnog ispisa u boji, pa je danas najpopularnija vrsta pisača.
Laserski pisač (engl. laser printer)Najkvalitetnija je vrsta pisača, a načelo svog djelovanja naslijedio je od fotokopirog stroja.
Termički pisač (engl. thermal printer)Stvara otisak na posebnom papiru toplinskim djelovanjem termičke glave, primjenjuju se npr. u trgovinama (engl. point of sale printer, POS printer).
Matrični ili iglični pisači (engl. dot matrix printer)Stvara znak sastavljen od točaka koje su raspoređene u matrični oblik i ispisuju se s pomoću iglica smještenih u glavi pisača,ostao je u uporabi ponajprije za ispis teksta kod kojeg kvaliteta nije bitna.
Važna obilježja:
Korisnik bira pisač prema svojim potrebama, a kvalitetu pisača određuju brzina ispisa, kvaliteta ispisa, cijena potrošnog materijala i bučnost.

Monitor

Naziv: monitorEngleski naziv: display
Namjena: podatke iz računala prikazuje na svom zaslonu u čovjeku razumljivu obliku.
Veličina: mjeri se duljinom dijagonale zaslona izraženom u palcima (1 palac = 1 inč = 25,4 mm). Omjer između vodoravne i uspravne stranice monitora najčešće je 4:3 pa se iz podatka o duljini dijagonale mogu odrediti dimenzije zaslona.
Vrste:
Monitor s katodnom cijevi (engl. CRT catod ray tube)Najrasprostranjenija je vrsta monitora.
Monitor s tekućim kristalom (engl. LCD, liquid crystal display)Malih dimenzija, vrlo mala potrošnja energije.
LCD projektorOmogućuje projekciju prikaza na platno ili zid.
Uporaba: osnovna izlazna jedinica gotovo svih računala.
Važna obilježja:
Zaslonska točka (engl. pixel, picture element)Osnovni element slike na zaslonu monitora, krug promjera od 0,1 do 0,5 mm ili pravokutnik podjednakih dimenzija.
Razlučivost ili rezolucijaPodatak o najvećemu broju zaslonskih točaka koje na zaslonu može prikazati monitor, a izražava se kao umnožak vodoravne i uspravne razlučivosti. Raspon razlučivosti suvremenih monitora kreće se od 800 x 600 pa do 2.560 x 2.048.
Grafička karticaSklop kojim se povezuju računalo i monitor. Pretvara digitalne signale iz računala u oblik prihvatljiv monitoru.

Čitalo crtičnog koda

Naziv: čitalo crtičnog kodaEngleski naziv: bar code reader
Namjena: omogućuje izravan, brz i praktički nepogrešiv unos podataka o obilježenom objektu u računalo.
Izgled i načelo djelovanja: sastoji se od izvora svjetlosti koji osvjetljava crtični kôd, osjetila koje pretvara odbijenu zraku u električne impulse, i elektroničkog sklopa koji te impulse pretvara u oblik prihvatljiv računalu.
Uporaba: očitavanje podataka o robi u trgovini (oznaka ili šifra robe).
Vrste: u obliku olovke, u obliku pištolja i lasersko čitalo crtičnoga kôda.
Važna obilježja:
Objekti se u tehnologiji crtičnog koda obilježuju oznakom u obliku debljih i tanjih tamnih crta na svijetloj podlozi. Takva oznaka može sadržavati samo brojke ili brojke i slova. Način prikaza propisan je međunarodnim normama, a svaka od tih normi podrobno opisuje dimenzije i raspored pruga, tolerancije itd.

Digitalni fotoaparat

Naziv: digitalni fotoaparatEngleski naziv: digital camera
Namjena: stvaranje digitalnih fotografija.
Spajanje s računalom: USB priključkom ili ulaganjem memorijske kartice u za to predviđen uređaj na kućištu računala.
Uporaba: kao i klasični fotoaparat.
Važna obilježja:
Snimljenu sliku moguće vidjeti na ugrađenom LCD pokazivalu (engl. display) na samom fotoaparatu, nakon prijenosa slike u računalo, slika se može uređivati. Jednom od glavnih prednosti digitalnoga fotoaparata smatra se zaštita okoliša jer se ne rabi film i postupak kemijskog razvijanja

Skener

Naziv: skenerEngleski naziv: scanner
Namjena: služi za izravno unošenje crteža i slika s papira u računalo.
Načelo djelovanja: temelji se na pretvorbi svjetlosti odbijene od slike u električne veličine.
Uporaba: svuda gdje treba sliku prenijeti u računalo.
Vrste:
Stolni
Danas su najrasprostranjenija vrsta skenera, a s računalom se uglavnom povezuju USB sabirnicom.
Važna obilježja:
Razlučivost (rezolucija, engl. resolution)
Slika je to vjernije prenesena što ima više točaka na jedinici površine osjetila, tj. što je veća razlučivost skenera. Razlučivost skenera se mjeri u broju točaka po jedinici dužine (točaka po palcu, engl. dpi, dots per inch).

Osjetilna ploha

Naziv: osjetilna plohaEngleski naziv: touch pad, track pad
Namjena: klizeči prstom po osjetilnoj plohi korisnik pomiče kazalo na zaslonu monitora.
Način rada: na mjestu dodira sklopovlje “otkriva” promjenu kapaciteta i šalje odgovarajući podatak računalu.
Uporaba: kod prijenosnih računala.
Prekidači (tipke): uz osjetilnu plohu nalaze se dvije ili više tipki koje imaju istu funkciju kao tipke miša.
Važna obilježja: uređaj je jednostavan za uporabu i ne zahtijeva dodatni prostor pri uporabi.

Zaslon osjetljiv na dodir

Naziv: zaslon osjetljiv na dodir
Engleski naziv: touch screen
Namjena: odabir objekata na zaslonu dodirom prsta
Način rada: nakon što korisnik dotakne zaslon na željenom mjestu generiraju se električni impulsi koji određuju položaj dotaknutog mjesta.
Uporaba: kod ručnih računala i na javnim mjestima u sustavima za pružanje informacija.

Palica

Naziv: palicaEngleski naziv: joystick
Namjena: pokazna naprava koja služi za pomicanje kazala ili nekih drugih objekata na zaslonu monitora i davanje naredbi računalu pritiskom jedne od tipki palice.
Uporaba: Koristi se u računalnim igrama, vojnoj industriji i sl.Povezivanje s računalom: pomoću tankog kabela.
Izgled i načelo djelovanja: sastoji se od kućišta koje miruje na podlozi i palice koja izlazi uspravno iz kućišta Na vrhu palice je tipka koja na pritisak daje računalu naredbu. Pokreti palice pretvaraju se u električne impulse i priključnim kabelom prenose računalu.

Grafička ploča

Naziv: grafička pločaEngleski naziv: digitizing tablet
Namjena: izrada crteža s pomoću računala.
Povezivanje s računalom: pomoću tankog kabela ili bežično.
Izgled i načelo djelovanja: sastoje se od radne plohe uobičajenih dimenzija 30 x 30 cm i debljine oko 1 cm i pokaznog uređaja u obliku miša ili olovke. Pomicanje pokaznog uređaja po površini ploče prenosi se spojnim kabelom u računalo te tako nastaje crtež pohranjen u računalu

Miš

Naziv: miš
Engleski naziv: mouse
Namjena: pomicanje kazala na zaslonu monitora i zadavanje naredbi klikom na tipke miša.
Povezivanje s računalom: pomoću tankog kabela ili bežično.
Vrste:
Mehanički miš
Više se ne rabi.
Optomehanički miš
Miš s gumenom kuglicom i optoprekidačima. Još uvijek široko u uporabi.
Optički miš
Nema kuglice nego pomak očitava pomoću minijaturne ugrađene kamere koja snima podlogu. Trenutno najpopularnija vrsta miša. Većina novih miševa su optički.
Laserski miš
Kao izvor svjetla koristi se laser. Najnovija vrsta miša koji se odlikuje velikom razlučivosti.
Važna obilježja:
Razlučivost (rezolucija, engl. resolution)
Broj električnih impulsa koje može generirati miš pri pravocrtnom gibanju na duljini jednog palca (2,54 mm). Drugačije rečeno razlučivost govori koliki najmanji pomak miš može registrirati. Mjeri se u dpi (engl. dots per inch, hrv. točaka po palcu). Tipične vrijednosti od 400 dpi do 800 dpi.
Broj prekidača (tipki)
Ovisno o proizvođaču od dvije do više od šest tipki. Kod nekih je modela miševa uz tipke ugrađen jedan ili dva kotačića.x

Tipkovnica

Naziv: tipkovnicaEngleski naziv: keyboard
Namjena: unos teksta.
Povezivanje s računalom: pomoću tankog kabela ili bežično.
Izgled i načelo djelovanja: sastoji se od označenih tipaka (slova abecede, brojke, znakovi interpunkcije i još nekih posebnih znakova). Svaka tipka je mehanički vezane za pripadne sklopke. Sklop na temelju primljenih napona (a ovi ovise o pritisnutoj tipki) stvara prikladne električne impulse i prosljeđuje ih računalu.
Vrste: prema razmještaju tipaka u prvom redu slova tipkovnice mogu biti QWERTZ ili QWERTY.

Ulazni i izlazni uređaji

Ulazni uređaji ili ulazne jedinice računala su svi oni uređaji koji omogućujuunos podataka ili programa iz okoline u računalo.
Podaci u okolini računala, primjerice zvuk, slika, pokret, temperatura,gotovo uvijek su u obliku nepogodnom za izravan unos u računalo. Tepodatke treba prikladnim pretvornicima (senzorima) i njima prigrađenimsklopovima pretvoriti u električne signale prihvatljive računalu.
Ulazni uređaji mogu se podijeliti na dvije glavne skupine: na ulazneuređaje koji su sučelje prema čovjeku, i one koji su sučelje prema drugimuređajima. Uređaji iz prve skupine, u koju se ubrajaju primjericetipkovnica, miš, grafička ploča, svojom su građom i načinom djelovanjaprilagođeni jednostavnoj ljudskoj uporabi. Čovjek svojim djelovanjemna takve uređaje (pokretom ili glasom) predaje željene podatkeračunalu. Uređaji iz druge skupine, među koje se ubrajaju primjericeA/D pretvornici, magnetski diskovi i vrpce, građeni su za djelotvornupretvorbu i predaju podataka iz okoline računalu bez čovjekovaposredstva.
Izlazni uređaji podatke iz računala pretvaraju u oblik prihvatljiv okolini.Ta okolina mogu biti ljudi, pa su to onda prikazi u vizualnom ilizvučnom obliku, ili strojevi ako su prikazi u obliku električnih veličina,primjerice napona ili struje. I u jednom i u drugom primjeru zadaća jeizlaznih uređaja brzo, jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih električnihsignala iz računala u oblik prihvatljiv okolini. Svako je računaloopremljeno barem jednim izlaznim uređajem, a često puta i s više njih.Postoji mnogo izlaznih uređaja koji se međusobno razlikuju namjenom,tehnologijom izrade, cijenom itd.

Sklopovlje

Pod sklopovljem računala (engl. hardware) podrazumijevaju se svi onielektrični, elektronički i mehanički dijelovi od kojih je građeno računalo ipojedini njegovi priključci. To su, primjerice, tiskana pločica, integriranikrugovi, kutija, kabeli itd. Pojednostavljeno se može reći da je sklopovskidio računala sve ono što se može opipati.