Quo vadis informatica?

Na temelju povijesnog razvoja računala mogu se predvidjeti događaji u budućnosti. Na našu molbu Mirko Brand je napisao niz napisa o predviđanjima u različitim područjima računalstva pod zajedničkim nazivom "Quo vadis informatica? - Razvojne tendencije informatike". Riječ je o predviđanjima koja se temelje na dosadašnjim spoznajama i podacima.

Internet

Računalni informacijski sustav sastoji se od računala, računalnih mreža, pohranjenih informacija i organizacije koja održava takav sustav.
Glavne usluge koje uobičajeno nudi informacijski sustav jesu: mogućnost razmjene podataka između sudionika, mogućnost oglašavanja na elektroničkoj oglasnoj ploči i mogućnost pretraživanja i dobave informacija koje je prikupio informacijski sustav i nudi ih na uvid.
Između korisnika i izvora informacija, tj. informacijskog sustava, mora postojati komunikacijski kanal. Dvije su glavne vrste komunikacijskog kanala: iznajmljeni komunikacijski kanal i javna telefonska mreža.
Internet je skup međusobno povezanih raznovrsnih računalnih mreža koje su razmještene diljem svijeta.
Organizacije koje omogućuju priključak korisnika na Internet zovu se davatelji internetskih usluga ili skraćeno prema engleskom nazivu ISP. Poznatiji ISP-ovi u Hrvatskoj su T-com, VIPNet, Iskon, CARnet, itd.

Programiranje

Program je skup naredaba nanizanih strogo otvrđenim redosljedom, čijim se izvršenjem obavlja željeni posao. Čovjek koji piše program naziva se programer, a postupak nastanka programa naziva se programiranje ili kodiranje.
Programiranje je pisanje niza naredaba koje tvore program. Taj je korak tijesno vezan za programski jezik u kojemu se program piše a često i sklopovsku opremu na kojoj se program izvodi.
Logički način na koji programer može predočiti jedan te isti zadatak jest višestruk i uključuje i maštovitost programera. Može se slikovito reći da je programer graditelj koji slažući naredbe (cigle) na stanovit način gradi program (kuću). Pri tome on pri ugradnji svake naredbe (cigle) mora imati na umu i cijeli program (građevinu). O vještini programera uvelike ovisi stabilnost i kakvoća programa.

Računalni programi

Programskim dijelom računala ili programskom podrškom zove se skup svih programa koji se mogu izvršavati na računalu.
Programi kojima se korisnik često služi pohranjeni su najčešće na tvrdom disku računala i kaže se da su instalirani na računalu.
Svaki se računalni program sastoji od naredbi. Naredba je temeljni element programa. Programer (naredbodavac) naredbom naređuje računalu (izvršitelju) obavljanje željene radnje.

Binarno kodiranje

Pripisivanje drugog značenja binarnim brojevima zove se binarno kodiranje.
Postoji više binarnih kôdova ili načina na koji se binarnim brojevima dodjeljuje neko drugo značenje.
ASCII kôd (engl. American standard code for information interchange) jest kôd propisan američkim standardom, a propisuje pridjeljivanje 7 bitovnoga binarnog broja brojevima, slovima i nekim posebnim znakovima. ASCII kôd je predviđen za kodiranje ukupno 127 različitih znakova. Prva 32 kôda ASCII kôda namijenjena su nadzorno-upravljačkim znakovima, za upravljanje pisačem i komunikacijom općenito. To su znakovi koji se ne mogu otisnuti. Ostatak od 96 znakova jesu znakovi koji se mogu otisnuti i sadržavaju slova, brojke, znakove interpunkcije itd.
Skup od 96 znakova je relativno malen pa je uveden prošireni ASCII kôd (engl. Extended ASCII) koji rabi osam bitova za prikaz znakova. Prvih 128 znakova jednako je standardnom ASCII kôdu, a preostalih je 128 kôdova namijenjeno novim znakovima. ASCII kôd je u širokoj uporabi za razmjenu podataka računala i komunikacijske opreme.
Prošireni binarno kodirani dekadski kôd za razmjenu podataka ili EBCDIC (engl. extended binary coded decimal interchange code) jest norma koju primjenjuje tvrtka IBM u nekim svojim računalima (npr. AS/400). EBCDIC nije u upotrebi u osobnim računalima.

Prikaz brojeva u računalu

Svaki podatak unutar računala treba predočiti binarnim brojevima, odnosno određenim rasporedom "0" i "1".
Cijeli se brojevi (engl. integer) mogu predočiti jednostavno nizom "0" i "1" koji predočuju binarni broj. Negativne vrijednosti mogu se predočiti dvojnim komplementom kako je opisano. Obično se za prikaz cijelih brojeva u računalu rabi 16 bitova pa je raspon cijelih brojeva koji se mogu predočiti u sustavu dvojnih komplemenata od -32768 do 32767.
Realni se brojevi (engl. real) mogu predočiti na nekoliko načina: prikaz sa stalnim zarezom i prikaz s pomičnim zarezom. Zapis s pomičnim zarezom pogodniji je za računala jer je za zapis svakog broja potrebno predvidjeti isti broj bitova.

Zapis i pohrana podataka

Čovjek je odavno težio za tim da svoje misli i spoznaje pohrani ili zabilježi. Isprva su ti zapisi bili crteži koje su njihovi stvaratelji urezivali u kamen, glinu ili neki drugi prikladni materijal. Budući da su takvi zapisi mogli samo djelomično izraziti misli svojih stvaratelja ili su čak bili nejasni promatraču, čovjek je pokušao pronaći neki drugi način koji bi mogao bolje i podrobnije prenositi misli. Sa slika se postupno prelazi na znakove ili simbole.
Razvoj ljudskog društva doveo je do različitih načina zapisivanja pa je danas u upotrebi više različitih pisama.
Postupci zapisivanja brojeva razvijali su se usporedno s postupcima zapisivanja ostalih pojmova. Način zapisivanja brojeva i njihovo tumačenje zove se brojevni sustav. Danas je najčešće u uporabi položajni brojevni sustav.
Ovdje smo obradili dekadski, binarni i heksadekadski brojevni sustav i pretvorbe.
Sve operacije koje računalo izvršava svode se na računske operacije s binarnim brojevima. Obradili smo binarno zbrajanje i oduzimanje.
Svaki podatak unutar računala treba predočiti binarnim brojevima, odnosno određenim rasporedom "0" i "1". Obradili smo zapis cijelih i realnih brojeva.
Postoji više binarnih kodova ili načina na koji se binarnim kodovima dodjeljuje neko drugo značenje. Najpoznatiji su ASCII i EBCDIC kod.

Tehnologija stranka/poslužitelj

Tehnologija stranka/poslužitelj (engl. client/server) dijeli obradu podataka između računala koje treba uslugu (računalo-stranka, engl. client) i računala koje pruža uslugu (računalo-poslužitelj, engl. server).
Bitno obilježje tehnologije stranka/poslužitelj jest podjela i specijalizacija posla između dviju strana. Program na računalu-stranci obično je zadužen za korisničko sučelje, slanje zahtjeva, slanje podataka i prijam obrađenih podataka. Program na računalu-poslužitelju ima zadaću primiti zahtjeve, obraditi podatke sukladno zahtjevu i poslati obrađene podatke računalu-stranci.
Na taj je način bitno smanjena količina podataka koja putuje prijenosnim kanalima pa se smanjuje opasnost zagušenja mreže.

Bežične mreže

Bežične mreže (engl. WLAN , wireless LAN ) su računalne mreže koje se kao prijenosnim medijem koriste prostorom, a podaci se prenose radiovalovima. Potreba za bežičnim mrežama naglo je porasla uporabom prijenosnih i ručnih računala. Sve više korisnika nosi računalo sa sobom i želi se povezivati u mrežu ili spajati na Internet bez nespretnog povezivanja žicama.

Mreža

Računala se međusobno povezuju u mrežu kako bi se postigao što jednostavniji, djelotvorniji i jeftiniji način razmjene podataka među korisnicima, kao i uporabu raspoloživih priključnih naprava.Mreže ograničene na relativno malo zemljopisno područje (npr. promjer od nekoliko kilometara) zovu se lokalne mreže ili skraćeno LAN (engl. local area network).Mreže koje pokrivaju široko zemljopisno područje (nekoliko stotina kilometara pa i nekoliko tisuća kilometara) nazivaju se rasprostranjene mreže ili skraćeno WAN (engl. wide area network).Najpoznatiji WAN je Internet. On povezuje računala diljem svijeta u jedinstven sustav za razmjenu podataka.

ADSL

DSL (engl. digital subscriber line) je tehnologija koja iskorištava puno raspoloživo frekvencijsko područje telefonskih linija između korisnika i telefonske centrale te tako omogućuje mnogo veću brzinu prijenosa podataka od analognog modema ili ISDN-a. DSL šalje digitalne signale slično kao i ISDN.
Glavna prednost DSL-a jest velika brzina prijenosa podataka (do 8 Mb u sekundi). Postoji više inačica DSL-a, a najpopularniji je ADSL (engl. asymetric digital subscriber line) čije je osnovno obilježje različita (asimetrična) brzina prijenosa podataka pri primanju i slanju.

ISDN

Naziv: ISDNEngleski naziv: integrated services digital network
Namjena: omogućuje objedinjeni prijenos zvuka, slike i digitalnih podataka jednim te istim prijenosnim kanalom.
Uporaba: Korisnik ISDN-a može posredstvom jednog priključka, kao što je to slučaj s telefonom, razmjenjivati zvučne informacije, slikovne informacije, faksimile, elektroničku poštu, digitalne podatke i telekse.
Važna obilježja:
Glavna razlika ISDN-a prema klasičnom telefonskom sustavu je u načinu prijenosa podataka od korisnika do telefonske ili komunikacijske centrale. Kod klasičnog telefonskog sustava prenosi se analogni signal, dok se kod ISDN-a prenosi digitalni signal.

Modem

Naziv: modemEngleski naziv: modem
Namjena: uređaj koji omogućuje prijenos digitalnih podataka putem telefonskih linija.
Načelo djelovanja: Na predajnoj strani modem pretvara digitalne podatke u signale zvučne frekvencije (modulacija). Na prijamnoj strani modem pretvara signale zvučne frekvencije ponovno u digitalne signale (demodulacija). Sklop za tu pretvorbu naziva se demodulator, a postupak demodulacija. Naziv modem nastao je iz početnih slova riječi modulator i demodulator.
Uporaba: s pomoću javne telefonske mreže razmjenjivanje podataka između dva udaljena računala.
Vrste:
Unutarnji modemi (engl. internal modem)Ugrađuju se u računalo.
Vanjski modemi (engl. external modem)Grade se kao samostalni uređaji.

Serijski prijenos podataka

Pri serijskom prijenosu podataka istodobno se prenosi samo jedan bit podataka.
Za jednosmjerni serijski prijenos podataka dovoljna su dva vodiča, što znatno smanjuje trošak spojnih vodiča u odnosu na paralelni prijenos. Zbog toga se podaci mogu slati telefonskom mrežom.
Serijski je prijenos osam puta sporiji od paralelnog, no ipak je jedini prihvatljivi način slanja podataka na daljinu.

Paralelni prijenos podataka

Paralelni prijenos podataka je onaj pri kojemu se istodobno prenosi više od jednog bita. Kod osobnih je računala riječ o istodobnom prijenosu osam bitova ili jednog bajta podataka.Osnovna prednost paralelnog prijenosa podataka je brzina prijenosa jer se istodobno prenosi po osam bitova. Nedostatak je paralelnog prijenosa potreba za mnogo vodiča. Paralelni se prijenos zato rabi za povezivanje računala i krajnjih uređaja na male udaljenosti, npr. povezivanje računala i pisača, računala i crtala, računala i mjernih instrumenata itd.

Povezivanje računala

Razvoj računala pratio je i razvoj uređaja i programa za spajanje i razmjenu podataka između računala. To su često puta bili vrlo složeni i skupi uređaji dostupni samo velikim korisnicima.
Masovna uporaba osobnih računala stvorila je potrebu za jeftinim i djelotvornim načinom njihova spajanja, pri čemu su cijena te jednostavnost ugradnje i uporabe bili presudni čimbenici.
Neprekidan razvoj i masovna proizvodnja doveli su do toga da su suvremeni sustavi za spajanje osobnih računala svojom cijenom i načinom uporabe posve prilagođeni korisnicima osobnih računala.Danas postoji širok raspon sustava za spajanje računala koji se međusobno razlikuju namjenom, svojstvima i cijenom. Bez obzira na vrstu, složenost ili građu, svaki sustav za razmjenu podataka ima istu osnovnu zadaću: prijenos digitalnih podataka između dvaju fizički odvojenih mjesta.

Memorijski ključić

Naziv: memorijski ključić
Engleski naziv: USB key, USB stick
Namjena: praktičan medij za prenošenje podataka s računala na računalo
Načelo djelovanja: posebna vrste poluvodičke memorije (tzv. engl. flash memorije) koja ne gubi svoj sadržaj prekidom napajanja. Smještena je u praktično kućište dužine 3-6 cm na čijem se jednom kraju često nalazi privjesak za ključeve
Povezivanje s računalom: USB priključak
Veličina: 3-6 cm
Kapacitet: 64 MB do 1 GB

DVD

Naziv: DVD
Engleski naziv: digital versatile disc, digital video disc
Namjena: pohrana vrlo velike količine podataka, pohrana filomova i ostalih multimedijalnih sadržaja
Načelo djelovanja: DVD-i su posebna vrsta optičkih diskova velikog kapaciteta. Smanjene su dimenzije površina za zapis logičkih "0" i "1" tako da ih na istu površinu na DVD stane više nego na CD-ROM. Nadalje, umjesto jednog, DVD može imati dva sloja podataka i zapis s obiju strana
Veličina: promjer 120 mm
Kapacitet: . Najveći mogući kapacitet DVD-a je 17 GB (dvostrani disk s dva sloja), što je bitno više od CD-ROM-a. Jednostrani DVD s jednim slojem ima kapacitet 4,7 GB, a moguće su i različite kombinacije jednoslojni-dvoslojni, jednostrani-dvostrani disk
Vrste:
DVD-R i DVD+R: podatke moguće zapisati samo jednom

CD-R i CD-RW

Naziv: CD-R
Engleski naziv: compact disk recordable
Namjena: izrada prototipova CD-ROM-ova radi provjere sadržaja i promidžbe novih diskova, izdavanje CD-ROM-ova ograničene naklade (od 20 do 100 diskova) te za pričuvne kopije.
Načelo djelovanja: isporučuje se prazan (bez podataka). S pomoću odgovarajućega pogonskog mehanizma, čija je cijena višestruko veća od pogonskog mehanizma CD-ROM-a, korisnik može upisati podatke na prazan disk. Podaci se upisuju djelovanjem relativno snažne laserske zrake na površinu optičkoga diska, pri čemu se zagrijava i mijenja svojstvo refleksnog sloja. Postupak je nepovratan, tj. jednom upisane podatke nije moguće naknadno brisati ni mijenjati.
Veličina: promjer 120 mm, 80 mm
Kapacitet: 650 MB ili 700 MB

Naziv: CD-RW
Engleski naziv: compact disk re-writable
Namjena: pohrana velike količine podataka koje ne treba dulje čuvati i koji se češće mijenjaju.
Načelo djelovanja: optički diskovi na koje je moguće snimati i s njih brisati podatke. Taj je postupak moguće ponoviti mnogo puta
Veličina: promjer 120 mm, 80 mm
Kapacitet: 650 MB ili 700 MB

CD-ROM

Naziv: CD-ROM
Engleski naziv: compact disk read only memory
Namjena: Isporučuju se s upisanim podacima koje korisnik ne može ni mijenjati ni brisati. Primjena je CD-ROM-a zato ograničena na distribuciju računalnih programa i podataka pa se često CD-ROM-ovi nazivaju i bibliotekama ( npr. enciklopedija, rječnik, programi za računala i dr.)
Veličina: promjer 120 mm, 80 mm
Kapacitet: 650 MB ili 700 MB
Prednosti: niska cijena, velik kapacitet, normirani format zapisa i dugotrajnost upisanih podataka
Nedostaci: nemogućnost promjene tvornički upisanih podataka i nemogućnost upisa novih podataka te znatno manja brzina čitanja od magnetskih diskova.

Optički disk

Naziv: optički disk
Engleski naziv: optical disk
Namjena: ovisno o vrsti, trajna pohrana velike količine podataka, distribucija programa i dr.
Načelo djelovanja: Načelo djelovanja optičkih diskova temelji se na fizikalnim svojstvima svjetlosti. Kao izvor svjetlosti pri upisu i čitanju podataka na optičkim se diskovima rabi laser.

Magnetska kartica

Naziv: magnetska kartica
Engleski naziv: magnetic card
Namjena: pohrana male količine podataka (zdravstvene iskaznice, kreditne kartice, studentske iskaznice i dr.)
Kapacitet: nekoliko KB (mnogostruko manje od diskete)

Tvrdi disk

Naziv: tvrdi disk
Engleski naziv: hard disk
Namjena: pohrana programa i podataka u računalu
Smještaj: u pravilu unutar računala
Izgled i opis: građen u obliku aluminijskog diska presvučenog magnetskom tvari. Na istu osovinu, jedan iznad drugoga, smješteno je nekoliko diskova. Za svaki disk postoje po dvije magnetske glave (za svaku stranu diska po jedna), koje su učvršćene u jedan sklop i pomiču se zajedno i istodobno. Sve skupa smješteno je u zatvoreno kućište, tako da diskovi nisu vidljivi korisniku.
Veličina: Promjer diska je: 3,5 palaca (87,5 mm)
Kapacitet: stotinjak GB.

Disketa

Naziv: disketa
Engleski naziv: diskette, floppy disk, FD
Namjena: prijenos manje količine podataka s računala na računalo, pričuvna pohrana (engl. backup) manje količine podataka te distribucija manjih programa i posebice pogonskih programa (engl. driver) uz različite računalne uređaje.
Povezivanje s računalom: Pogonski mehanizam za diskete je ugrađen u računalo, a diskete se mogu jednostavno umetati i vaditi iz mehanizma i prenositi s računala na računalo
Veličina: promjer 3,5 palaca (1 palac = 1 inč = 25,4 mm)
Kapacitet: HD (eng. high densitiy) 1,44 MB

Magnetski disk

Naziv: magnetski disk
Engleski naziv: magnetical disk
Namjena: trajna pohrana podataka
Smještaj: ovisno o vrsti, unutar ili izvan računala
Izgled i opis: okrugla ploča izrađena od nemagnetske tvari (npr. aluminij ili polimer) presvučene vrlo tankim magnetskim slojem. Materijal izrade magnetskog sloja obično je vrsta željeznog oksida.
Načelo djelovanja: svoje djelovanje temelje na na fizikalnim svojstvima magnetskog polja. Pri upisu ili snimanju podataka na njih koristi se svojstvom magnetskih tvari da pod djelovanjem magnetskog polja postaju magnetizirane. Pri čitanju podataka rabi se svojstvo elektromagnetske indukcije.
Svojstva: Dobra svojstva magnetskih diskova jesu veliki kapacitet, postojanost podataka i brz pristup bilo kojemu podatku na disku. Magnetski su diskovi posebno osjetljivi na elektromagnetska polja i pri rukovanju treba to imati na umu.

Uređaji za pohranu

Razvojem elektroničkih računala neprekidno raste potreba za pohranom sve veće količine podataka. Medij za pohranu podataka mora se odlikovati sljedećim svojstvima:
Pohranjeni podaci trebaju što dulje ostati nepromijenjeni i neoštećeni, a da za njihovo održavanje nije potrebno dovoditi energiju.
Medij za pohranu mora biti jednostavan za rukovanje i mora biti što manjih dimenzija. Upis i čitanje podataka trebaju biti što brži, a priključak na računalo što jednostavniji.
Cijena ukupnog sustava za pohranu, koji se sastoji od pogonskog mehanizma i samog medija za pohranu, treba biti što niža. Cijena pohrane obično se izražava u cijeni po bitu pohranjene informacije.
Navedene zahtjeve danas s uspjehom zadovoljavaju tri tehnologije: poluvodička, magnetska i optička. Poluvodička tehnologija odlikuje se najvećom brzinom, ali i najvišom cijenom pa se rabi za pohranu relativno male količine podataka u odnosu na ostale dvije spomenute tehnologije. Poluvodičke memorije opisane su u poglavlju o temeljnog građi računala pa će ovdje biti izostavljene. Magnetski mediji, koji se za pohranu podataka koriste svojstvima magnetskih tvari, najstariji su i danas već potpuno razvijeni mediji. Optička tehnologija, koja se za pohranu podataka koristi svojstvom svjetlosti, mlađa je i još je uvijek u intenzivnom razvoju.

Sklopovi za zvuk

Naziv: Sklop za stvaranje zvuka, sintetizator zvukaEngleski naziv: sound synthesizer
Namjena: digitalne podatke iz računala pretvara u zvuk raspoznatljiv čovjeku.
Uporaba: izvođenje multimedijalnih sadržaja na računalu ( glazba, rač. igre i sl.).
Važna obilježja
Izrađuju se najčešće kao kartice za ugradnju u računalo, i popularno se nazivaju zvučne kartice (engl. sound card).

Crtalo

Naziv: crtaloEngleski naziv: ploter
Namjena: izrada crteža i nacrta.
Načelo djelovanja: relativno pomicanje pera za crtanje u odnosu prema mediju na kojemu se crta.
Vrste
Crtalo s nepomičnim papirom (engl. flatbed plotter)Sastoji se od nepomičnog postolja i pokretnog pera.
Crtalo s pomičnim papirom (engl. drum plotter)

Pisač

Naziv: pisačEngleski naziv: printer
Namjena: podatke iz računala ispisuje na papir.
Vrste:
Pisač s mlazom tinte (engl. ink jet, bubble jet)Sliku na papiru stvara štrcanjem mlaza tinte. Stekao je popularnost zbog mogućnosti relativno jeftinog i kvalitetnog ispisa u boji, pa je danas najpopularnija vrsta pisača.
Laserski pisač (engl. laser printer)Najkvalitetnija je vrsta pisača, a načelo svog djelovanja naslijedio je od fotokopirog stroja.
Termički pisač (engl. thermal printer)Stvara otisak na posebnom papiru toplinskim djelovanjem termičke glave, primjenjuju se npr. u trgovinama (engl. point of sale printer, POS printer).
Matrični ili iglični pisači (engl. dot matrix printer)Stvara znak sastavljen od točaka koje su raspoređene u matrični oblik i ispisuju se s pomoću iglica smještenih u glavi pisača,ostao je u uporabi ponajprije za ispis teksta kod kojeg kvaliteta nije bitna.
Važna obilježja:
Korisnik bira pisač prema svojim potrebama, a kvalitetu pisača određuju brzina ispisa, kvaliteta ispisa, cijena potrošnog materijala i bučnost.

Monitor

Naziv: monitorEngleski naziv: display
Namjena: podatke iz računala prikazuje na svom zaslonu u čovjeku razumljivu obliku.
Veličina: mjeri se duljinom dijagonale zaslona izraženom u palcima (1 palac = 1 inč = 25,4 mm). Omjer između vodoravne i uspravne stranice monitora najčešće je 4:3 pa se iz podatka o duljini dijagonale mogu odrediti dimenzije zaslona.
Vrste:
Monitor s katodnom cijevi (engl. CRT catod ray tube)Najrasprostranjenija je vrsta monitora.
Monitor s tekućim kristalom (engl. LCD, liquid crystal display)Malih dimenzija, vrlo mala potrošnja energije.
LCD projektorOmogućuje projekciju prikaza na platno ili zid.
Uporaba: osnovna izlazna jedinica gotovo svih računala.
Važna obilježja:
Zaslonska točka (engl. pixel, picture element)Osnovni element slike na zaslonu monitora, krug promjera od 0,1 do 0,5 mm ili pravokutnik podjednakih dimenzija.
Razlučivost ili rezolucijaPodatak o najvećemu broju zaslonskih točaka koje na zaslonu može prikazati monitor, a izražava se kao umnožak vodoravne i uspravne razlučivosti. Raspon razlučivosti suvremenih monitora kreće se od 800 x 600 pa do 2.560 x 2.048.
Grafička karticaSklop kojim se povezuju računalo i monitor. Pretvara digitalne signale iz računala u oblik prihvatljiv monitoru.

Čitalo crtičnog koda

Naziv: čitalo crtičnog kodaEngleski naziv: bar code reader
Namjena: omogućuje izravan, brz i praktički nepogrešiv unos podataka o obilježenom objektu u računalo.
Izgled i načelo djelovanja: sastoji se od izvora svjetlosti koji osvjetljava crtični kôd, osjetila koje pretvara odbijenu zraku u električne impulse, i elektroničkog sklopa koji te impulse pretvara u oblik prihvatljiv računalu.
Uporaba: očitavanje podataka o robi u trgovini (oznaka ili šifra robe).
Vrste: u obliku olovke, u obliku pištolja i lasersko čitalo crtičnoga kôda.
Važna obilježja:
Objekti se u tehnologiji crtičnog koda obilježuju oznakom u obliku debljih i tanjih tamnih crta na svijetloj podlozi. Takva oznaka može sadržavati samo brojke ili brojke i slova. Način prikaza propisan je međunarodnim normama, a svaka od tih normi podrobno opisuje dimenzije i raspored pruga, tolerancije itd.

Digitalni fotoaparat

Naziv: digitalni fotoaparatEngleski naziv: digital camera
Namjena: stvaranje digitalnih fotografija.
Spajanje s računalom: USB priključkom ili ulaganjem memorijske kartice u za to predviđen uređaj na kućištu računala.
Uporaba: kao i klasični fotoaparat.
Važna obilježja:
Snimljenu sliku moguće vidjeti na ugrađenom LCD pokazivalu (engl. display) na samom fotoaparatu, nakon prijenosa slike u računalo, slika se može uređivati. Jednom od glavnih prednosti digitalnoga fotoaparata smatra se zaštita okoliša jer se ne rabi film i postupak kemijskog razvijanja

Skener

Naziv: skenerEngleski naziv: scanner
Namjena: služi za izravno unošenje crteža i slika s papira u računalo.
Načelo djelovanja: temelji se na pretvorbi svjetlosti odbijene od slike u električne veličine.
Uporaba: svuda gdje treba sliku prenijeti u računalo.
Vrste:
Stolni
Danas su najrasprostranjenija vrsta skenera, a s računalom se uglavnom povezuju USB sabirnicom.
Važna obilježja:
Razlučivost (rezolucija, engl. resolution)
Slika je to vjernije prenesena što ima više točaka na jedinici površine osjetila, tj. što je veća razlučivost skenera. Razlučivost skenera se mjeri u broju točaka po jedinici dužine (točaka po palcu, engl. dpi, dots per inch).

Osjetilna ploha

Naziv: osjetilna plohaEngleski naziv: touch pad, track pad
Namjena: klizeči prstom po osjetilnoj plohi korisnik pomiče kazalo na zaslonu monitora.
Način rada: na mjestu dodira sklopovlje “otkriva” promjenu kapaciteta i šalje odgovarajući podatak računalu.
Uporaba: kod prijenosnih računala.
Prekidači (tipke): uz osjetilnu plohu nalaze se dvije ili više tipki koje imaju istu funkciju kao tipke miša.
Važna obilježja: uređaj je jednostavan za uporabu i ne zahtijeva dodatni prostor pri uporabi.

Zaslon osjetljiv na dodir

Naziv: zaslon osjetljiv na dodir
Engleski naziv: touch screen
Namjena: odabir objekata na zaslonu dodirom prsta
Način rada: nakon što korisnik dotakne zaslon na željenom mjestu generiraju se električni impulsi koji određuju položaj dotaknutog mjesta.
Uporaba: kod ručnih računala i na javnim mjestima u sustavima za pružanje informacija.

Palica

Naziv: palicaEngleski naziv: joystick
Namjena: pokazna naprava koja služi za pomicanje kazala ili nekih drugih objekata na zaslonu monitora i davanje naredbi računalu pritiskom jedne od tipki palice.
Uporaba: Koristi se u računalnim igrama, vojnoj industriji i sl.Povezivanje s računalom: pomoću tankog kabela.
Izgled i načelo djelovanja: sastoji se od kućišta koje miruje na podlozi i palice koja izlazi uspravno iz kućišta Na vrhu palice je tipka koja na pritisak daje računalu naredbu. Pokreti palice pretvaraju se u električne impulse i priključnim kabelom prenose računalu.

Grafička ploča

Naziv: grafička pločaEngleski naziv: digitizing tablet
Namjena: izrada crteža s pomoću računala.
Povezivanje s računalom: pomoću tankog kabela ili bežično.
Izgled i načelo djelovanja: sastoje se od radne plohe uobičajenih dimenzija 30 x 30 cm i debljine oko 1 cm i pokaznog uređaja u obliku miša ili olovke. Pomicanje pokaznog uređaja po površini ploče prenosi se spojnim kabelom u računalo te tako nastaje crtež pohranjen u računalu

Miš

Naziv: miš
Engleski naziv: mouse
Namjena: pomicanje kazala na zaslonu monitora i zadavanje naredbi klikom na tipke miša.
Povezivanje s računalom: pomoću tankog kabela ili bežično.
Vrste:
Mehanički miš
Više se ne rabi.
Optomehanički miš
Miš s gumenom kuglicom i optoprekidačima. Još uvijek široko u uporabi.
Optički miš
Nema kuglice nego pomak očitava pomoću minijaturne ugrađene kamere koja snima podlogu. Trenutno najpopularnija vrsta miša. Većina novih miševa su optički.
Laserski miš
Kao izvor svjetla koristi se laser. Najnovija vrsta miša koji se odlikuje velikom razlučivosti.
Važna obilježja:
Razlučivost (rezolucija, engl. resolution)
Broj električnih impulsa koje može generirati miš pri pravocrtnom gibanju na duljini jednog palca (2,54 mm). Drugačije rečeno razlučivost govori koliki najmanji pomak miš može registrirati. Mjeri se u dpi (engl. dots per inch, hrv. točaka po palcu). Tipične vrijednosti od 400 dpi do 800 dpi.
Broj prekidača (tipki)
Ovisno o proizvođaču od dvije do više od šest tipki. Kod nekih je modela miševa uz tipke ugrađen jedan ili dva kotačića.x

Tipkovnica

Naziv: tipkovnicaEngleski naziv: keyboard
Namjena: unos teksta.
Povezivanje s računalom: pomoću tankog kabela ili bežično.
Izgled i načelo djelovanja: sastoji se od označenih tipaka (slova abecede, brojke, znakovi interpunkcije i još nekih posebnih znakova). Svaka tipka je mehanički vezane za pripadne sklopke. Sklop na temelju primljenih napona (a ovi ovise o pritisnutoj tipki) stvara prikladne električne impulse i prosljeđuje ih računalu.
Vrste: prema razmještaju tipaka u prvom redu slova tipkovnice mogu biti QWERTZ ili QWERTY.

Ulazni i izlazni uređaji

Ulazni uređaji ili ulazne jedinice računala su svi oni uređaji koji omogućujuunos podataka ili programa iz okoline u računalo.
Podaci u okolini računala, primjerice zvuk, slika, pokret, temperatura,gotovo uvijek su u obliku nepogodnom za izravan unos u računalo. Tepodatke treba prikladnim pretvornicima (senzorima) i njima prigrađenimsklopovima pretvoriti u električne signale prihvatljive računalu.
Ulazni uređaji mogu se podijeliti na dvije glavne skupine: na ulazneuređaje koji su sučelje prema čovjeku, i one koji su sučelje prema drugimuređajima. Uređaji iz prve skupine, u koju se ubrajaju primjericetipkovnica, miš, grafička ploča, svojom su građom i načinom djelovanjaprilagođeni jednostavnoj ljudskoj uporabi. Čovjek svojim djelovanjemna takve uređaje (pokretom ili glasom) predaje željene podatkeračunalu. Uređaji iz druge skupine, među koje se ubrajaju primjericeA/D pretvornici, magnetski diskovi i vrpce, građeni su za djelotvornupretvorbu i predaju podataka iz okoline računalu bez čovjekovaposredstva.
Izlazni uređaji podatke iz računala pretvaraju u oblik prihvatljiv okolini.Ta okolina mogu biti ljudi, pa su to onda prikazi u vizualnom ilizvučnom obliku, ili strojevi ako su prikazi u obliku električnih veličina,primjerice napona ili struje. I u jednom i u drugom primjeru zadaća jeizlaznih uređaja brzo, jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih električnihsignala iz računala u oblik prihvatljiv okolini. Svako je računaloopremljeno barem jednim izlaznim uređajem, a često puta i s više njih.Postoji mnogo izlaznih uređaja koji se međusobno razlikuju namjenom,tehnologijom izrade, cijenom itd.

Sklopovlje

Pod sklopovljem računala (engl. hardware) podrazumijevaju se svi onielektrični, elektronički i mehanički dijelovi od kojih je građeno računalo ipojedini njegovi priključci. To su, primjerice, tiskana pločica, integriranikrugovi, kutija, kabeli itd. Pojednostavljeno se može reći da je sklopovskidio računala sve ono što se može opipati.

Vrste računala

Glede snage ili moći računanja, računala se danas dijele uglavnom u tri skupine: osobna računala, radne stanice i velika računala.
Osobna računala (engl. personal computer)Ona skupina računala koja su dovoljno niske cijene da ih mnogi mogu nabaviti za kućnu uporabu, a često se rabe i za obradu poslovnih podataka.
Radne stanice (engl. workstations)Računala namijenjena opsežnijoj obradi podataka, a odlikuju se velikom brzinom obrade podataka, znatno većom radnom i ostalom memorijom od osobnih računala te odličnim mogućnostima grafičkog prikaza podataka.
Velika računala (engl. mainframe)Računala najveće snage od svih do sada spomenutih i rabe se kada ostale vrste računala ne mogu zadovoljiti potrebnu brzinu obrade podataka.
Glede prenosivosti mikroračunala se mogu podijeliti na stolna i na prijenosna.
Stolna računalaPredviđena su za smještaj na jednomu mjestu i nije predviđeno njihovo često prenošenje.
Prijenosna računalaPredviđena za prenošenje pa su malih dimenzija i lagana.
S obzirom na dimenzije prijenosna se računala mogu svrstati u ove skupine:
Računala približno veličine knjige (od većeg prema manjem): engl. laptop (engl. lap hrv. krilo, koljena), engl. notebook (engl. notebook hrv. bilježnica), engl. subnotebook.
Ručna računala (računala približno veličine kalkulatora): engl. hand-held (engl. hand hrv. ruka, engl. held hrv. držati), engl. palmtop (engl. palm hrv. dlan) i engl. PDA - personal digital assistant.

Sabirnice

U širem je smislu sabirnica (engl. bus) normirana veza za razmjenu podataka između dvaju ili više uređaja. Sabirnice su posebne skupine vodiča koji povezuju dijelove računala, a temeljna im je zadaća prijenos podataka. Sabirnice su redovito izvedene kao vodiči na površini tiskane pločice, a izvedene su i na priključnicama unutar računala da bi se mogli priključiti dodatni sklopovi.
Sabirnice se mogu podijeliti na unutarnje i vanjske. Danas se uglavnom rabi unutarnja PCI sabirnica (engl. PCI bus,peripheral component interconnect bus). Rasprostranjena vanjska sabirnica je USB (engl. universal serial bus).

Vrata

Paralelna vrata
Ulazno-izlazni sklop koji omogućuje razmjenu podataka između računala i okoline, pri čemu se istodobno razmjenjuje više bitova.U osobnim su računalima paralelna vrata građena tako da mogu odjednom razmjenjivati osam bitova (jedan bajt). Za svaki od tih bitova postoji poseban vodič spojen na priključnicu dostupnu korisniku, smještenu na stražnjoj strani računala. Paralelna vrata uglavnom se rabe za priključenje pisača pa se nazivaju još i vrata pisača (engl. printer port, parallel printer port).
Serijska vrata
Ulazno-izlazni sklop koji omogućuje razmjenu podataka između računala i okoline: istodobno se razmjenjuje jedan bit podataka. Mali broj potrebnih vodiča najveća je prednost serijskih vrata; nedostatak je relativno spor prijenos podataka jer se prenosi bit po bit. Svi vanjski uređaji, koji su daleko od računala ili ne traže brzi prijenos podataka, povezuju se putem serijskih vrata (npr. modem).

Ulazno-izlazni sklopovi

Ulazni sklopovi građeni su tako da omogućuju priključenje vanjskih uređaja s pomoću kojih je moguće podatke iz okoline predavati računalu. Podaci na taj način ulaze u računalo pa se takvi sklopovi nazivaju ulaznim sklopovima.
Izlazni sklopovi omogućuju priključenje vanjskih uređaja s pomoću kojih je moguće podatke iz računala predavati okolini. Podaci na taj način izlaze iz računala pa se takvi sklopovi nazivaju izlaznim sklopovima.
Najpoznatiji ulazno-izlazni sklopovi su paralelni i serijski ulazno-izlazni sklopovi (vrata).

Memorija

Memorija elektroničkog računala ima sposobnost pohrane stanovite količine podataka.
Radna memorija računala je memorija kojom se središnja jednica z a obradu koristi za neposrednu pohranu i dobavu podataka. Radnu memoriju računala s obzirom na postojanost podataka možemo podijeliti u dvije glavne skupine: memoriju RAM i ROM.
RAM (engl. random access memory) jest upisno-ispisna memorija. To je radna memorija računala u koju se mogu upisivati i iz nje čitati podaci onoliko puta koliko želimo. Jednom pohranjeni podaci u RAM ostaju nepromijenjeni sve dok ih računalo namjerno ne promijeni ili dok se ne prekine napajanje memorije električnom energijom.
ROM (engl. read only memory) ispisna je memorija, tj. memorija u koju je podatak moguće upisati samo jedanput. Podatke u ROM upisuje proizvođač računala i korisnik ih nikada ne mijenja. Sadržaj ROM-a je neovisan o napajanju računala.

Izvođenje naredbi unutar mikroprocesora

Pokušajmo slijediti na koji način mikroprocesor izvodi program. Program je skup naredbi nanizanih u određenom redoslijedu koje određuju što ce mikroprocesor činiti. Te naredbe su pohranjene u memoriji koja se nalazi izvan samog mikroprocesora (obično u RAM memoriji).
Dobava naredbe
Prvi korak izvođenja naredbe je dobava naredbe. Nazvat ćemo taj korak: dobavi (engl. fetch).
Vanjska memorija ima podatke pohranjene na određenim lokacijama ili mjestima. Svaka lokacija ima svoju adresu, pa je stoga potrebno znati adresu nekog podatka ili naredbe želi li se dobaviti u mikroprocesor. To je dužnost programskog brojila. Programsko brojilo u svakom trenu mora „znati“ adresu naredbe ili podatka koji se želi dobaviti i mora "pokazivati" upravo adresu tog podatka.
Neka u našem primjeru to bude adresa 2103. Za vrijeme dok programski brojilo pokazuje na adresu 2103 mikroprocesor (MPU) daje naredbu: čitaj memoriju. Ta naredba će omogućiti da podatak s adrese 2103 (označen kao xxxx) uđe u mikroprocesor ili točnije u njegov spremnik naredbe (IR).
Time je obavljena prva zadaća, a to je dobava naredbe iz vanjskog svijeta u mikroprocesor. Naredba se sada nalazi u mikroprocesoru i sve je spremno je za drugi korak.
Upamtimo da je korak DOBAVI uvijek prvi korak pri izvođenju naredbe. Jasno je i zbog čega. Sve vrijeme dok se naredba ne nalazi unutar mikroprocesora, ona mu je nepoznata, pa i ne zna kakav postupak treba obaviti. Obratimo pozornost i na programsko brojilo (PC), koje određuje redoslijed izvođenja naredbi. Jednom dobavljena naredba i pohranjena u spremniku, mora biti odgonetnuta ili dekodirana. To je drugi korak pri izvođenju programa.
Odgonetavanje naredbe
Naredba je u spremniku naredbe pohranjena kao niz logičkih nula i jedinica. U drugom koraku potrebno je odgonetnuti značenje tih nula i jedinica i potaknuti odgovarajuće sklopove na izvršenje. Naredba se odgonetava u sklopu koji se zove dekoder. Ovisno o kombinaciji i jedinica koje su ušle u dekoder, aktivirat ce se jedna od izlaznih komandnih linija, označenih na slici brojevima. Svaka od tako odgonetnutih ili dekodiranih naredbi potaknut će odgovarajući sklop na izvršenje (primjerice, naredba ZBROJI). Na kraju ostalo je još da se naredba izvrši. To je treći korak kojeg nazivamo: izvršenje naredbe.

Izvršenje naredbe
Ovim korakom će se odgonetnuta naredba izvršiti. Tipičan primjer je zbrajanje dva broja, spremanje sadržaja pojedine memorijske lokacije u akumulator itd. Pojednostavljeno se može reći da će dekoder uključiti jednu od svojih izlaznih linija ovisno o kombinaciji nula i jedinca koje su u njega došle (tj. ovisno o naredbi).
Vremensko vođenje (generator takta, engl. clock)
Kao što se moglo do sada uočiti, pojedine operacije su se obavljale u vremenskom slijedu, tj. jedna iza druge. Da bi mikroprocesor mogao obavljati naredbe vremenski jednu iza druge, potreban mu je takt (engl. clock), tj. slijed vremenski promjenjivih veličina. Budući da se mikroprocesor napaja istosmjernim naponom, a taj je napon nepromjenjiv, mora postojati dodatni izvor izmjeničnog signala. Kao izvor izmjeničnog signala koristi se kod mikroprocesora kvarcni oscilator. Kvarcni oscilator se rabi kako bi se osigurala stabilnost frekvencije, te nam je tako u svakom trenu s velikom točnošću poznato vrijeme potrebno za izvođenje pojedine naredbe.
Brzina promjene stanja u jedinici vremena (tj. frekvencija) određuje kojom ce se brzinom izvršavati naredbe. Mjeri se u Hz, odnosno većim jedinicama MHz i GHz. Teži se za što višim frekvencijama, kako bi vrijeme za izvršenje pojedinih naredbi bilo što kraće. Ograničenje je sporost sklopova mikroprocesora koji ne mogu prihvatiti promjenjivu veličinu iznad neke granice.
Taktni impulsi grupirani su u skupine od po nekoliko impulsa (u našem primjeru pet) i nazivaju se strojni ili radni ciklus. Radni ciklus se ovisno o mikroprocesoru sastoji od nekoliko taktnih impulsa (obično tri do pet). Za izvršenje jedne naredbe potreban je najmanje jedan radni ciklus. Za neke naredbe može biti potrebno i više od jednog radnog ciklusa. Taktni impulsi su cijelo vrijeme prisutni i mikroprocesor bez njih ne može raditi. Sve se odvija u ritmu taktnih impulsa.

CPU

Središnja jedinica za obradu (engl. CPU - central processing unit) jest "mozak" računala s dva glavna zadatka:1. obrada podataka (npr. zbrajanje dvaju brojeva, usporedba dvaju brojeva, premještanje podataka s jednog mjesta unutar računala na drugo, itd.)2. nadzor i usklađivanje djelovanja cjelokupnog sustava.
CPU se najčešće sastoji od mikroprocesora. Mikroprocesor ili kraće procesor je poluvodički element koji ima na jednoj pločici poluvodiča smještene sve bitne dijelove jedinice CPU. Zadaća je mikroprocesora obaviti sve poslove namijenjene CPU-u računala.
Suvremeni mikroprocesori su najsloženiji poluvodički elementi koji imaju više od milijun tranzistora smještenih na jednu pločicu poluvodiča površine stotinjak kvadratnih milimetara. Poznatiji mikroprocesori jesu: 486, Celeron, Pentium, Athlon i dr.

Temeljna građa

Dijelovi računala mogu se podijeliti s obzirom na različita svojstva i funkcije. Jedna od najčešćih podjela je na sklopovlje (engl. hardware) i programe (engl. software).
Sklopovlje računala su svi oni električni, elektronički i mehanički dijelovi od kojih je građeno računalo i pojedini njegovi priključci. To su npr. tiskana pločica, integrirani krugovi, kutija, kabeli, itd.
Ovdje je opisana građa vrste računala koja se danas najčešće rabi, takozvano von Neumannovo računalo. Ta vrsta računala dobila je naziv prema briljantnomu matematičaru dvadesetog stoljeća Johnu von Neumannu, koji je prvi opisao njihovo načelno djelovanje.
Računalo se (prema von Neumanu) može raščlaniti na tri osnovna sastavna dijela: središnju jedinicu za obradu podataka (engl. kratica CPU), memoriju i ulazno-izlazne sklopove.

Obrada podataka

Pod obradom podataka (engl. data processing) u općem smislu, podrazumijeva se izvođenje sustavnih postupaka na raspoloživim podacima koristeći se pri tome skupom pravila i postupaka kako bi se dobilo rješenje postavljenog zadatka.

Bit i bajt

Bit je kombinacija engleskih riječi binary digit, što u prijevodu znači binarna znamenka. Bit je jedinica za informaciju i odgovara binarnoj odluci, a može imati dva stanja: da/ne, istina/laž, uključeno/isključeno i sl. Najčešće se pod bitom podrazumijeva jedna binarna znamenka koja može biti 0 ili 1.
U suvremenim je računalima bajt (engl. byte) bilo koji binarni broj s osam znamenki.
Često su u uporabi veće jedinice: kilobajt (KB), megabajt (MB) i gigabajt (GB). Te jedinice odgovaraju sljedećim vrijednostima:1 KB = 1024 bajta = 1.024 bajta1 MB = 1024 • 1024 bajta = 1.048.576 bajta1 GB = 1024 • 1024 • 1024 bajta = 1.073.741.824 bajta
Vrijednost od 1.024 za "K" izabrana je zbog binarne naravi računala koja obrađuju binarne podatke i jednaka je 210 (broj najbliži broju 1000 koji se može dobiti cjelobrojnim potenciranjem broja 2).

Kodovi i kodiranje

Računalo razumije samo binarni jezik, jezik koji se sastoji od dva simbola, “0” i “1”. Unutar računala znakovi su prikazani pomoću binarnih brojeva. Binarni brojevi imaju samo dvije znamenke: "0" i "1".
Postupak pripisivanja simbola (npr.binarnih brojeva) znakovima vanjskog svijeta naziva se kodiranje. Skup takvih simbola naziva se kôd. Kodni sustav je dogovor o načinu kodiranja (propis, norma).
Najrasprostranjeniji kodni sustav je ASCII kod (engl. American standard code for information interchange). Svaki simbol i znak je predočen jednim sedmeroznamenkastim binarnim brojem, a ukupno je na raspolaganju 27 = 128 znakova.
Postoji i prošireni, osambitovni ASCII (engl. extended ASCII): prvih 128 znakova je isto kao u ASCII, a preostalih 128 znakova se rabi za slova različitih zemalja pa postoji mnogo različitih proširenih ASCII normi. U Hrvatskoj se primjenjuje nekoliko različitih kôdnih normi.

Osnovna građa računala

Tijekom razvoja ljudskog društva nastali su različiti načini zapisivanja. Tako je danas u uporabi više različitih pisama. Svaki od tih načina teži što jednostavnijoj uporabi i što jasnijem tumačenju. Za potrebe razmjene informacija između čovjeka i stroja, te strojeva međusobno, stvorene su norme tzv. kodiranje.
Kako bi se prenosile informacije, potrebno je uvesti jedinicu informacije. Najmanja jedinica informacije je bit, veće jedinice su bajt, kilobajt, megabajt itd.
Pri spominjanju elektroničkih računala često se rabi pojmovi računalne obrade, sklopovlja (engl. hardware) i programa (engl. software).
Mozak svakog računala je njegova središnja jedinica za obradu (procesor).
Podaci i programi koji se neposredno izvode smješteni su u radnoj memoriji računal, koju, s obzirom na postojanost podataka, možemo podijeluti u dvije glavne skupine, RAM i ROM.
Za povezivanje računala s okolinom služe nam ulazno-izlazni sklopovi. Za razmjenu podataka između dvaju ili više uređaja služe nam sabirnice.
Računala se mogu podijeliti s obzirom na različita svojstva: glede snage ili moći računanja, glede prenosivosti, glede veličine, i dr.

Doba interneta

1990
Tim Berners-Lee u suradnji s Robertom Cailliauom radeći u CERN-u predlaže hypertext sustav koji je bitno pridonio popularizaciji i širenju interneta. To se može smatrati početkom interneta u obliku kakvog da danas poznajemo.
1990
Windows 3.0 (prodano više od tri milijuna primjeraka u godinu dana)
1991
Intel proizvodi procesor 486SX.
1991
Linus Torvald uvodi Linux.
1991
Tim Berners-Lee, znanstvenik na europskom laboratoriju za atomske čestice (European partial physics laboratory, CERN) u Ženevi u Švicarskoj razvija Web kao alat za istraživače. Tako je stvoren World Wide Web (WWW) jedan od važnih razloga današnje popularnosti interneta.
1991
Philip Zimmerman objavljuje sustav Pretty Good Privacy (PGP) kojim je moguće kodirati zapise kako bi se sačuvala tajnost.
1991
MS-DOS 5.0
1992
Windows 3.1 (prodano više od milijun kopija u prva dva mjeseca prodaje).
1993
Početkom godine u cijelom svijetu postoji pedeset World Wide Web poslužitelja (engl. servers).
1993
Windows NT, MS Office 4.0 i MS-DOS 6.0.
1993
Intel proizvodi procesor Pentium (3.2 millijuna tranzistora).
1994
Marc Andreesen i James H. Clark osnivaju tvrtku Netscape.
1994
Utemeljena je tvrtka Red Hat Linux.
1994
Tim Bernes-Lee osniva organizaciju The World Wide Web Consortium.
1994
Otkrivena pogreška u Intelovom procesoru Pentium.
1994
Osnovana tvrtka YAHOO.
1994
MS-DOS 6.22
1994
Windows 3.11
1994
Norveška tvrtka Telenor započinje projekt čiji je rezultat pretraživač Opera
1994
Tim Bernes-Lee osniva organizaciju W3C
1995
Java.
1995
Windows 95 (u prva četiri dana prodano više od milijun primjeraka).
1995
Amazon.com počeo s radom.
1995
Pierre Omidyar osniva EBay.
1995
Objavljena norma USB.
1996
Sergey Brin i Larry Page razvijaju Google.
1996
Windows CE.
1996
Microsoft proizvodi miša s kotačićem pod nazivom IntelliMouse.
1997
IBM-ovo računalo Deep Blue pobjeđuje svjetskog šahovskog prvaka Garry Kasparova.
1997
Počine prodaja DVD diskova.
1997
Bill Gates je najbogatiji poslovni čovjek na svijetu.
1997
IEEE objavljuje 802.11 (norma za bežične mreže).
1998
Intel proizvodi procesor Celeron.
1998
Objavljena norma za modeme V.90.
1998
U Japanu pušten u prodaju prvi MP3 player (Saehan, MPMan).
1998
Windows 98.
1998
Sergey Brin i Larry Page osnivaju Google.
1998
Objavljen je sustav za rukovanje bazama podataka MySQL.
1999
Intel proizvodi procesor Pentium III 500 MHz.
2000
Mnogi strahuju da će 1.1.2000 otkazati mnogi računalni sustavi zbog toga što su mnogi programi rađeni tako da pri računanju godine rabe samo dvije znamenke. Tako će pri prijelazu iz 1999 u 2000 u programu 99 prijeći u 00. Unatoč strahu nije bilo ozbiljnijih posljedica.
2000
Windows 2000
2000
Jack Kilby dobiva Nobelovu nagradu za fiziku.
2000
Microsoft C#
2001
Tvrtka Dell computers postaje najveći proizvođač osobnih računala.
2001
Objavljena norma USB 2.0.
2001
Windows XP
2002
Prema istraživanju tvtke Gartner od polovice sedamdesetih do 2002 prodano je više od 1.000.000.000 osobnih računala.
2002
Objavljena je sabirnička norma PCI Express.
2003
Osnovana tvtka Mozilla Foundation.
2004
Google objavljuje uslugu besplatne elektroničke pošte Gmail

Doba osobnih računala

1975
Tvrtka MITS isporučuje komplet dijelova za računalo Altair 8800. Računalo je kupac morao sam sastaviti, a imalo je memoriju kapaciteta 1 KB. To se smatra prvim osobnim računalom.
1975
Paul Allen i Bill Gates stvaraju prvi programski jezik za osobna računala. To je bila inačica BASIC-a za računalo Altair.
1975
Steve Wozniak i Steve Jobs osnivaju tvrtku Apple Computers.
1976
Razvijena je disketa (engl. floppy disk) promjera 5.25 palaca.
1976
Intel proizvodi mikroprocesor 8086.
1977
Razvijena prva komercijalna računalna mreža ARCNET.
1977
Tvtka Apple nudi osobno računalo Apple II, prvo osobno računalo s grafičkim prikazom u boji.
1978
Epson proizvodi iglični pisač TX-80 koji je bio prvi široko rasprostranjen pisač za osobna računala.
1979
Hayes prodaje prvi modem za osobna računala.
1979
U SAD-u je u uporabi više od pola milijuna računala.
1979
Intel proizvodi mikroprocesor 8088.
1980
Prema narudžbi tvrtke IBM Paul Allen i Bill Gates izrađuju operacijski sustav za osobno računalo IBM PC. Sustav kasnije postaje poznat pod nazivom MS-DOS.
1981
MS-DOS 1.0
1981
IBM proizvodi svoje prvo osobno računalo IBM PC i prodaje ga s operacijskim sustavom MS-DOS.
1981
Hayes proizvodi modem Smartmodem 300 sa skupom naredbi poznatim pod nazivom AT command set. Brzina modema je bila 300 bps.
1981
Hayes proizvodi modem Smartmodem 1200 brzine 1200 bps.
1982
WordPerfect Corporation prodaje WordPerfect 1.0 najpopularniji program za obradu teksta za osobna računala (prije pojave Windows-a).
1982
Lotus Development Corporation prodaje program Lotus 1-2-3, najpopularniji program za tablično računanje za osobna računala (prije Widows-a).
1982
Osnovana je tvrtka Compaq Computer Corp. koja je prva proizvela kopiju IBM PC računala i postala najveći konkurent IBM-u na poslovnom tržištu osobnih računala.
1982
Počinje prodaja kućnog računala Commodore 64 koje je postalo najprodavaniji model računala svih vremena.
1982
Intel objavljuje procesor 80286.
1983
Osobno računalo IBM XT.
1983
U SAD-u je u uporabi više od deset milijuna računala.
1983
MS-DOS 2.0
1983
Microsoft Windows
1984
Osobno računalo IBM AT.
1984
Proizvedena je disketa (engl. floppy diskette) promjera 3.5 palca.
1984
MS-DOS 3.0 i MS-DOS 3.1 (za mreže).
1984
Profesor Fred Cohen sa sveučilišta University of Southern California objavljuje prvi rad o računalnim virusima.
1985
Tvrtka Microtek proizvodi prvi jednobojni skener razlučivosti 300 dpi.
1985
Intel objavljuje procesor 80386.
1985
Microsoft Windows 1.0
1986
IBM proizvodi tipkovnicu pod nazivom AT ili 101.
1986
Compaq proizvodi prvo osobno računalo sukladno IBM PC-u.
1986
U SAD-u je u uporabi više od trideset milijuna računala.
1986
MS-DOS 3.2.
1987
Windows 2.0
1987
MS-DOS 3.3
1988
U SAD-u je u uporabi više od četrdeset i pe milijuna osobnih računala.
1988
Friedrich Reintzer odkriva tekući kristal.
1988
Tvrtka Creative Labs proizvodi zvučnu karticu SoundBlaster.
1988
MS-DOS 4.0
1989
Intel objavljuje procesor 486DX.

Doba velikih računala

1946
Završen je ENIAC, prvo elektroničko računalo.
1947
U SAD u Bell Laboratories izumljen je tranzistor. Izumili su ga John Bardeen, Walter Brattain i William Shockley (kasnije dobitnici Nobelove nagrade).
1951
Na Manchester University proradilo je prvo komercijalno računalo First Ferranti MARK I.
1951
Počinje prodaja računala UNIVAC, prvog široko dostupnog komercijalnog računala.
1953
Počinje prodaja računala IBM 701. Ukupno je proizvedeno i prodano 19 komada.
1954
IBM proizvodi i prodaje računalo IBM 650. Proizvedeno je i prodano više od 1800 komada u razdoblju od osam godina.
1954
IBM objavljuje prvu inačicu programskog jezika of FORTRAN (engl. formula translator).
1955
John McCarthy sa sveučilišta Dartmouth College prvi put spominje umjetnu inteligenciju.
1955
Bell Labs konstruiraju prvo računalo s tranzistorima. Tranzistori su brži, manji, troše manje energije i manje se griju od elektronskih cijevi koje su se rabile do tada. Zbog toga su računala s tranzistorima brža i pouzdanija.
1955
ENIAC prestaje raditi. Procjenjuje se da je u svom životnom vijeku obavio više aritmetičkih operacija nego cijeli ljudski rod do tada.
1956
Računalo 305 RAMAC koje proizvodi IBM je prvo računalo s tvrdim magnetskim diskom.
1958
Robert Noyce (tvrtka Fairchild Semiconductor) i Jack Kilby (tvrtka Texas Instruments) razvijaju prvi integrirani krug i javno prikazuju njegov rad 12.09.1958.
1960
Objavljen je programski jezik COBOL (Common Business-Oriented Language).
1963
Doug Engelbart je izumio i patentirao prvog računalnog miša.
1963
Razvijena je norma ASCII (American Standard Code for Information Interchange) kako bi se olakšala razmjena podataka između računala.
1964
Na sveučilištu Dartmouth University John Kemeny i Thomas Kurtz razvili su programski jezik BASIC (Beginner's All-purpose Symbolic Instruction Language).
1965
Ted Nelson izmišlja naziv hypertext.
1965
Texas Instruments razvija TTL (transistor-transistor logic) vrstu integriranih krugova koji su našli široku uporabu u računalima.
1965
Gordon Moore objavljuje svoje opažanje da se broj tranzistora po prostornom palcu u integriranim krugovima udvostručuje svake godine. To je kasnije postalo poznato pod imenom Moore-ov zakon. U novije doba pod Moore-ov zakonom se smatra pravilo da se gustoća podataka udvostručuje svakih 18 mjeseci.
1967
IBM konstruira prvu disketu (engl. floppy disk).
1967
Razvijen je programski jezik LOGO poznat još i kao kornjačina grafika. Jezik je pogodan za prvi susret djece s računalom.
1968
Robert Noyce i Gordon Moore osnivaju tvrtku Intel Corporation.
1969
Tvrtka Control Data Corporation koju vodi Seymour Cray završava računalo CDC 7600 koje se smatra prvim superračunalom.
1969
Razvijen je operacijski sustav Unix (AT&T Bell Laboratories).
1969
Gary Starkweather u tvrtki Xerox konstruira prvi laserski pisač.
1969
Ministarstvo obrane SAD-a (U.S. Department of Defense) osniva računalnu mrežu ARPANET (Advanced Research Projects Agency Network), preteču interneta.
1970
Intel objavljuje memorijski integrirani krug 1103 kapaciteta većeg od 1000 bita (prvi RAM).
1970
Utemeljen je istraživački centar Xerox Palo Alto Research Center (PARC) iz kog su potekle mnoge danas široko rasprostranjene računalne tehnologije.
1970
Tvrtka Centronics proizvodi prvi iglični (matrični) pisač (engl. dot matrix printer.).
1971
Počinju se proizvoditi disketni pogoni promjera 8 palaca (engl. 8" floppy diskette drive).
1971
U Xerox PARC razvojnom centru razvijen je prvi laserski pisač.
1971
Objavljen je programski jezik Pascal (autor Niklaus Wirth).
1971
Intel počinje isporuku prvog mikroprocesora 4004.
1972
Objavljen je programski jezik C (autor Dennis Ritchie, tvrtka Bell Labs).
1972
U SAD-u je izumljen optički disk (CD, compact disc).
1973
U istraživačkom centru PARC (Xerox Palo Alto Research Center) Robert Metcalfe konstruira računalnu mrežu Ethernet.
1973
Dr. Martin Cooperk u tvrtki Motorola konstruira prvi mobilni telefon (engl. cell phone).
1974
Mikroprocesor 8080 tvrtke Intel postaje prvi široko prihvaćen mikroprocesor.

Doba mehaničkih računala

1617
John Napier uvodi spravu poznatu pod imenom "Napierove kosti" (engl. Napier's Bones) izrađenu od slonove ili neke druge kosti koja je utemeljena na logaritmima. Glavna je novost bilo to što se množenje moglo izvoditi zbrajanjem, a dijeljenje oduzimanjem. Tako se slaganjem štapića jednog na drugi ili jednog pored drugog moglo množiti i dijeliti.
1623
Wilhelm Schickard izrađuje prvu poznatu mehaničku spravu za računanje (mehanički kalkulator).
1642
Francuz Blaise Pascal izrađuje mehaničku spravu za računanje (mehanički kalkulator) poznatu pod nazivom Pascaline koja može zbrajati i oduzimati.
1674
Nijemac Gottfried Wilhelm Leibnitz izrađuje mehaničku spravu za računanje (mehanički kalkulator) koja može zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti.
1804
Francuz Joseph-Marie Jacquard izrađuje potpuno automatiziran tkalački stroj koji se programira pomoću papirnatih bušenih kartica.
1820
Thomas de Colmar izrađuje prvi pouzdan, upotrebljiv i komercijalno uspješan mehanički kalkulator.
1821
Charles Babbage objavljuje izum diferencijalnog stroja (engl. difference engine). Važnu ulogu u popularizaciji i izradi programa za njegov stroj imala je Ada Augusta King, Countess of Lovelace pa je zovu i prvom programerkom (po njoj je nazvan i jedan računalni programski jezik).
1868
Christopher Sholes je izumio pisači stroj u SAD-u koji je imao QWERTY tipkovnicu.
1888
William S. Burroughs patentira mehanički kalkulator koji je mogao tiskati na papirnu vrpcu.
1896
Herman Hollerith utemeljuje tvrtku Tabulating Machine Company koja kasnije mijenja ime u IBM (International Business machines).
1911
15.06.1991 u državi New York u SAD-u utemeljena je tvrtka Tabulating Machine Company koja je kasnije postala IBM.
1924
Tvrtka Tabulating Machine Company mijena ime u IBM.
1936
Razvijena je Dvorak tipkovnica.
1938
Nijemac Konrad Zuse konstruira Z1, jedno od prvih binarnih digitalnih računala. Računalo se moglo programirati bušenom vrpcom.
1939
U SAD-u na Iowa State College John Vincent Atanasoff i Clifford Berry konstruiraju prototip binarnog računala ABC (Atanasoft-Berry Computer). To se smatra prvim automatskim digitalnim računalom.
1941
Nijemac Konrad Zuse dovršava elektromehanički stroj za računanje Z3.
1943
Počinje konstrukcija prvog elektroničkog računala u suvremenom smislu pod nazivom ENIAC (Electronic Numerical Integrator and Computer). ENIAC većina smatra prvim elektroničkim računalom.
1944
Mornarica SAD-a rabi Harvard-IBM MARK I, veliki programabilni računski stroj građen pomoću releja. Za programerku je određena Grace Hopper.

Povijest računalstva

Čovjek se oduvijek nastojao riješiti monotonih, teških i neugodnih poslova. Isprva su to bili fizički poslovi, pa je došlo do razvoja strojeva svih vrsta koji su zamjenjivali čovjeka pri obavljanju manualnih radova. Razvojem trgovine, bankarstva, tehnike i znanosti pojavila se potreba za zamjenom čovjeka napravama ili strojevima pri obavljanju misaonih radnji, posebice računanja. Osim uštede vremena i živaca te su naprave trebale ispraviti jedan veliki nedostatak čovjeka: pogreške u računanju. Zamisli o strojevima koji bi čovjeku olakšali obavljanje misaonih radnji, pojavile su se istodobno s tim radnjama, ali tehnološko i spoznajno ograničenje nije omogućilo njihovu izradbu. Do danas je razvijeno i još je intenzivno razvijaju takvi strojevi.
A budućnost?
Ray Kurzweil u svojoj knjizi Doba duhovnih strojeva predviđa da će 2020. godine računala biti ravnopravna ljudskom mozgu glede sposobnosti i brzine obrade podataka. Uz to njihova cijena neće biti veća od tisuću američkih dolara! Kurzweil nadalje predviđa da će 2030. godine računala imati osobnost i svijest. Nakon toga? Računala će nastaviti vrtoglavi napredak, neograničena fizičkom građom kojom je čovjek ograničen. Ray Kurzweil nije pisac znanstvenofantastičnih romana niti šarlatan. On je dobitnik više prestižnih znanstvenih nagrada među kojima je i nagrada Američke udruge nakladnika za najznačajniju znanstvenu knjigu iz područja računalstva za 1990. godinu. Nosilac je devet počasnih doktorata, a u mnogo je navrata dokazao svoju stručnost i utemeljenost svojih predviđanja. Ne može se dakle predviđanje Ray Kurzweila tek tako odbaciti. Više o budućnosti računala možete pročitati pod izbornikom Quo vadis informatica?.
Ovdje možete vidjeti kratki pregled važnijih događaja u području računalstva podijeljenih u četiri razdoblja (klikni na izbornik lijevo za pregled pojedinog razdoblja).
Godina
Događaj
1617do1944
Mehaničko doba:Doba prvih praktično uporabivih strojeva za računanje koji su uglavnom bili mehanički ili elektromehanički.
1945do1974
Velika računala:Doba velikih i skupih elektroničkih računala koje su mogle kupvati i rabiti samo najveće tvtke.
1975do1989
Osobna računala:Doba, pojave, razvoja i široke uporabe osobnih računala koja su postala dovoljno jeftina da ih može skoro svatko nabaviti.
1990do2004
Doba interneta:Doba pojave i rasprostranjene uporabe interneta bez koga je suvremeni život nezamisliv.